srijeda, 14.10.2009.

Metode za kontrolu zaliha

Kako dakle kontrolirati zalihe odnosno držati ih pod lontrolom? Kontrola zaliha zapravo nije znanost. To je više skup vještina ili metoda za određivanje koliko zaliha naručiti i kad. Svladavajući odnosno primjenjujući te metode postižemo bolje Razumijevanje faktora koji utječu na visinu zaliha i kako upravljati njima.


Točka ponovne narudžbe (Re-order Point)

Jedna od metoda za kontrolu zaliha je Točka ponovne narudžbe (Re-order Point)- ona odgovara na pitanje kada ponovo naručiti robu. Na ovom grafikonu možemo vidjeti koja je to točka u vremenu i koja je to količina koja okida ponovnu narudžbu.


Konsignacijska zaliha

Jedna vrlo poznata i vjerujem dosta korištena metoda za kontrolu zaliha je Konsignacijska zaliha. Držanje zaliha na vlastitom skladištu, ali troškove robe dobavljač još nije fakturirao. Ova metoda u sebi sadrži samo Financijski aspekt kontrole zaliha.


Just-In-Time (JIT)

Just-In-Time (JIT) je jedna vrlo spominjana metoda, ali ovdje na zapadu, osim u vrlo razvijenim industrijama kao što je automobilska, rijetko primjenjivana. Ova teorija zaliha prebacuje Fokus na izbacivanje viškova iz procesa, a zalihe su jedan od 7 glavnih viškova u poslovanju, kao što vidimo na ovom slideu. Jedan od JIT koncepata vezan uz zalihe je Kanban.
Kanban je sistem signalizacije i Kao što i samo ime kaže (...), kanban koristi kartice da signalizira potrebu za materijalom.


Material requirement planning (MRP)

Sljedeća teorija ili metoda za upravljanje zalihama je tzv. Distribution requirement planning (DRP) – izvedenica iz Material requirement planning (MRP) – planiranje materijalnih potreba. MRP je jedna obični ili malo kompliciraniji kalkulator koji uzima u obzir masu podataka vezanih za zalihe kao što su trenutne zalihe te budući ulazi i izlazi kao što su predviđanje prodaje, troškovi transporta, sigurnosna zaliha, otvorene narudžbe zatim politika skladištenja, potreba za radnom snagom, opremom i prostorom, planovi nabave i sl...


Optimalna ili ekonomična količina narudžbe (EKN)

Optimalna ili ekonomična količina narudžbe (EKN) kao još jedna od metoda za upravljanje zalihama Odgovara na pitanje koju količinu naručiti u narudžbi i ona Balansira između dva faktora. Troškova naručivanja i troškova držanja zaliha. Ostale faktore apstrahira odnosno neke faktore uzima kao konstante. Tako na primjer ova teorija uzima da je potrošnja materijala kontinuirana, tj. da je riječ o redovitom izdavanju materijala sa skladišta i da se prosječna zaliha kreće u visini polovice optimalne količine nabave; da su izravni troškovi nabave jednaki po jedinici količine nabave; Ne postoje količinski rabati; i nabava može slobodno odrediti rokove isporuke.

Možda je jednostavnije shvatiti ovaj koncept ako ga nacrtamo. Ako uzmemo da je horizontalna linija količina zaliha, a vertikalna trošak zaliha, onda možemo pratiti ovaj grafikon koji pokazuje kretanje troškova u odnosu na količinu. Rekli smo da ova metoda uzima u obzir samo dva faktora: trošak narudžbe koji je nezavisan od količine (to je trošak same transakcije i transporta od dobavljača do vašeg skladišta) i Trošak držanja zaliha koji ovisi količini koju držimo na skladištu.
Pretpostavimo da hoćemo iskoristiti činjenicu da je cijena isporuke bez obzira na količinu, vjerojatno ćemo vrlo brzo imati puna skladišta “jeftine” robe. S druge strane ako želimo imati samo onu robu koja nam je trenutno potrebna onda ćemo naručiti manje od punog kamiona i to više puta. U tom slučaju nam skladište neće biti puno, ali će nam roba biti relativno skupa. Kao što smo već spomenuli ova teorija se ograničava na ta dva faktora i pokušava nam reći koja je to optimalna količina koja na najbolji način zadovoljava oba kriterija.

U tu svrhu su razvijene i mnoge simulacijske igre (Jedna od tih igara naziva se distribucijska igra koju i mi koristimo na našim seminarima) koje nam na jedan praktičan i pristupačan način pokazuje kako odrediti optimalnu količinu narudžbe.


Vendor managed inventory (VMI)

I da spomenemo još i metodu upravljanja zalihama od strane dobavljača ili Vendor managed inventory (VMI). U ovom konceptu nema narudžbi već se razmjenjuju podaci o potrošnji (proizvodnja/prodaja) i Dobavljač preuzima odgovornost za popunu zaliha kupca. www.logiko.hr

- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>