subota, 21.10.2006.
marioneta
koliko sam trajala? dok sam izasla iz vlaka i usla u auto. ocekivla sam to. ali svejedno... nadala sam se... opet uzaludno.
tako je tesko vjerovati da mogu zivjeti dva toliko razlicita zivota. sastojati se od dvije toliko razlicite osobnosti. kad nisu kraj mene... hrabra. samopouzdana. ravnopravna... usudila bi se reci normalna. a onda, na silu uvucena u njihov svijet. njihova pravila, njihove zakone... obicna pateticna lutka. ona na koncicima. svaki pokret me boli. tijelo se prilagodjava upravljanju. ali... toliko lako. previse lako... u trenu. bez ikakve faze prijelaza. degradiraju me iz covjeka u roba. stari, bezbroj puta ponovljeni, obrazci ponasanja ne blijede...
ali... zasto ne? ocekivala sam da ce biti bolje kad se maknem od njih. ocekivala sam priliku. slobodu. ozdravljenje. i dobila sam to sve. i vise. pocela sam graditi sebe. privikavala se na ravnopravnost, ucila imati vlastite misli i vlastite pokrete. saznala da postoji 'ja'. krhko i tek rodjeno, ali samo moje. jedinstveno. bila sam slobodna. ili sam barem tako mislila...
nista se nije promjenilo. nista. postala sam osoba, istina, ali kad sam se vratila, iako na kratko, obrisali su to sve. strpali negdje gdje ne mogu doprijeti. nadala sam se promjeni, ali je nije bilo. kako im to uspjeva? pretvoriti me u malo, nezrelo, bespomocno dijete? iscjediti i posljednju kap veselja, radosti, zivosti, maste, ambicije i srece? izbrisati cijeli moj identitet? sve sto sam gradila. kao kula od karata.
ne znam kako bi opisala taj osjecaj. taj polozaj. a kako ga tek objasniti nekome?? nemoguce. ne mogu objasniti ni sama sebi. to je jos jedna divna strana svega. bespomocnost. ja vidim da se dogadja to sto se dogadja. shvacam u cemu je problem. znam da bi trebalo biti drugacije. znam da bi trebala nesto promjeniti. ali ne mogu. ne smijem. ne znam kako.
koliko jos puta cu moci izdrzati? koliko jos straha dok ne skupim hrabrosti? hocu li jednom moci reci 'ne'? ikad?
samo zelim sto dalje od njih. na sigurno. nikad nisam bila vise zahvalna sto imam prijatelje. iako nisu ovdje, zbog njih barem znam da 'sigurno' postoji.
srijeda, 11.10.2006.
privikavanje
danas. na predavanju. bilo je dosadno. zapravo ne dosadno, nego DOSADNO!!!! sjedila sam na podu. krasna nam je ta bolonja. treba ukinuti rokove-moze! ocemo ukinit i popravke? ma sto ne... rezi! obavezna predavanja? salji papir!! al kad treba sastavit grupu od 25 ljudi, nesto svi okrenu glavu... pa, ovaaaj, nemamo mi dovoljno dobre resurse, uvjeti su takvi, nismo mi krivi i bla bla ser ser ser.... tako da nas je bilo 108 u ucionici za 80. ali nije meni bed... uopce... rado ja zrtvujem oci, kicmu, jajnike, guzu i sve ostale ekstremitete i sjedim na podu. za mladog covjeka je vazno znati pravu vrijednost znanja...
duboki udah... ok.
i jos sam bila taaako pospana... toliko da kad je prof rekao 'ako i samo ako', ja sam tako i pocela pisati, umjesto 'akko'.... e sad, neznam koliko znate o tome... ali za nas matematicare to je strasno!! dovoljno da me cura do mene popipa po celu... nije joj bilo tesko, sjedile smo blizu. djelile smo istu stepenicu.
jos se nisam nauzivala ovog nacina zivota. na predavanju brojim minute do kraja kad mogu krenuti na tecaj, niti jedan plesnjak ne smije proci bez mog budnog oka i rasplesanih bokova, skroz mi je cudno sto nemam sat vremena posla prije nego nesto pojedem (blagoslovljene iksice i menze), iz sna me budi tisina na koju sam potpuno nenavikla (inace me budi mamina dernjava da dizem guzicu iz kreveta), dignem se u 11/12/14h i nitko ne kaze da sam ljencina, (nitko!!!), provedem par sati za laptopom, na netu i stalno ocekujem da se zica izvuce iz uticnice, u razgovoru s ljudima jos uvijek pazljivo upotrebljavam rijeci tipa nero, mp3, komunikacija, sinonimi, msn, korelacija, przenje, divx, format, autoritet, metroseksualac, ambicije, sa spremnim definicijama za slucaj da me uptuze da se preseravam ucenim izrazima, a usne se razvuku u siroki osmjeh kad spomenem ples, a nitko ne preokrene ocima... :)
al neka.... iako mi je tesko, priviknut cu se ja. trudit cu se. jako. to je jedino vazno.
