danas. na predavanju. bilo je dosadno. zapravo ne dosadno, nego DOSADNO!!!! sjedila sam na podu. krasna nam je ta bolonja. treba ukinuti rokove-moze! ocemo ukinit i popravke? ma sto ne... rezi! obavezna predavanja? salji papir!! al kad treba sastavit grupu od 25 ljudi, nesto svi okrenu glavu... pa, ovaaaj, nemamo mi dovoljno dobre resurse, uvjeti su takvi, nismo mi krivi i bla bla ser ser ser.... tako da nas je bilo 108 u ucionici za 80. ali nije meni bed... uopce... rado ja zrtvujem oci, kicmu, jajnike, guzu i sve ostale ekstremitete i sjedim na podu. za mladog covjeka je vazno znati pravu vrijednost znanja...
duboki udah... ok.
i jos sam bila taaako pospana... toliko da kad je prof rekao 'ako i samo ako', ja sam tako i pocela pisati, umjesto 'akko'.... e sad, neznam koliko znate o tome... ali za nas matematicare to je strasno!! dovoljno da me cura do mene popipa po celu... nije joj bilo tesko, sjedile smo blizu. djelile smo istu stepenicu.
jos se nisam nauzivala ovog nacina zivota. na predavanju brojim minute do kraja kad mogu krenuti na tecaj, niti jedan plesnjak ne smije proci bez mog budnog oka i rasplesanih bokova, skroz mi je cudno sto nemam sat vremena posla prije nego nesto pojedem (blagoslovljene iksice i menze), iz sna me budi tisina na koju sam potpuno nenavikla (inace me budi mamina dernjava da dizem guzicu iz kreveta), dignem se u 11/12/14h i nitko ne kaze da sam ljencina, (nitko!!!), provedem par sati za laptopom, na netu i stalno ocekujem da se zica izvuce iz uticnice, u razgovoru s ljudima jos uvijek pazljivo upotrebljavam rijeci tipa nero, mp3, komunikacija, sinonimi, msn, korelacija, przenje, divx, format, autoritet, metroseksualac, ambicije, sa spremnim definicijama za slucaj da me uptuze da se preseravam ucenim izrazima, a usne se razvuku u siroki osmjeh kad spomenem ples, a nitko ne preokrene ocima... :)
al neka.... iako mi je tesko, priviknut cu se ja. trudit cu se. jako. to je jedino vazno.
Post je objavljen 11.10.2006. u 22:16 sati.