utorak, 25.08.2009.
Tamo....A tebe nema
Zakoračih hrabro u gustu sobu prepunu samo
najdivnijih uspomena,a ti nisi tu.
Sjedoh na krevet i pokušah ne raznišljati o ničemu,
ali slika za slikom nizala se i pukao je film.
Još uvijek izuzetno topla soba stajala je čvrsto oko mene
pokušavajući me zgrabiti u svoje odaje objema rukama,
ali nisam se dala.
U naglom trzaju žestoko padoh pod okrilje njeno,
ali brzo se digoh kako ne bi pustila pobjedu.
Uzdigozh se kao junak,s osmjehom najvećim na licu,
jer znam da sam ponovo u igri i da polako pravila
namećem baš ja.
Vješto sam odbacivala zagrljaj jedne,upravo probuđene
sobe pune uspomena,ali se onda odjednom umorih i
popustim u borbi sa prošlošću i vjernim joj pomagaćem,
uspomenom.
Pala sam kao mrtva i bolno zagrlila sretne uspomene
pa onda zajedno sa životom zaplakala kao nikad
- 17:59 -
