petak, 30.05.2008.
spakovala sam kofere
spakovala sam svoje kofere,
prepuni su nekih dragih sitnica
koje podsjećaju na tebe,
čine se kao prepuna riznica sjećanja...
i moje srce je negdje na dnu,
i moja duša, i moji snovi,
još uvijek želim da si tu,
sve isto da se ponovi
samo da sretnije završi...
nedostaju mi tvoje ruke u mojoj kosi
i miris tvoj uz kavu jutarnju,
nedostaje mi da me tvoj pogled nosi
tamo gdje ni jedni tuđi ne mogu...
nedostaju mi tvoje usne da mi sklope oči
i osmijeh tvoj da me budi,
neostaju mi sve one s tobom neprospavane noći
nedostaje mi ono kad zbog tebe ludim...
nedostaje mi sve,
baš sve mi nedostaje...
čini se da umirem,
polako ja ti umirem...
spakovala sam kofere,
i odlazim iz ovog života koji je prepun svega što smo bili
samo bih voljela znati gdje smo pogriješili ?
- 11:31 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.05.2008.
poklanjam ti sve...
Poklanjam ti snove.
izvoli...
Pa baci ih niz rijeku ako želiš,
ako ti nije žao...
Da, ti si onaj koji umije da se veseli,
čak i kad umire ono do čega mu je nekad bilo stalo...
Poklanjam ti naša sjećanja
izvoli...
Pa baci ih u vjetar,
neka odlete daleko...
Da, ti si onaj koji na ljubav nikada nije ček'o...
Poklanjam ti naše poljubce
izvoli...
Baci ih pred njene noge,
neka ih pogazi, uništi, ponizi...
Da, ti ćeš tu opet biti u glavnoj ulozi...
Poklanjam ti naše noći
izvoli...
Baci ih s njenog prozora u zrak...
da, ti si onaj koji pronađe za sebe svjetlo i kad je mrak...
Poklanjam ti sve,
sve osim srca tvog,
oprosti, to ću ga zadržati još neko vrijeme
pa kad pobacaš sve što sam ti dala,
onda ću i to dam da te stižu uspomene
da zaplačeš kao dijete
da sve tvoje misli lete
tamo gdje moje ljubavi više biti neće...
- 13:13 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.05.2008.
***
Sjetila sam se nečega!
Proljeće, kiša u kosi,
tvoja mokra košulja na meni,
kažeš mi da udahnem duboko
i da pomislim na tebe
svaki put kad pada kiša.
Sjećam se,
Putujemo na more,
spavaš na mom ramenu,
na radiju Parni valjak,
jako tužna stvar,
pomislih, sjetiću te se uvijek
kad bude ponovo svirala.
A onda veče je, jedna hladna zima,
tvoja mačka ispod naših stopala,
moje ruke oko tvojih ramena,
slušamo kako šušti snijeg,
i sada me svaka pahulja
tebi nanovo vraća.
Pomislih, 30 mi je,
a ništa sem poslednje dvije godine
u meni nije ostalo.
I nosim te i njegujem
kroz sva godišnja doba,
kroz mjesta i godine,
i kradem te i čuvam te,
i svaki put kad osjetim te,
pitam se gde li si,
i da li ti nedostajem?
- 16:58 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.05.2008.
koji vlak vozi do tebe?????
koji vlak noćas vozi do tvog grada?
samo reci i doći ću...
nećeš me više čekati krvavih očiju,
i sa šakama skupljenim u molitvu.
Jer boli me što osjećam svaki trzaj tvog tijela
boli me jer znam prazna je i tvoja postelja bijela.
I ubija me misao da plačeš negdje sam,
kad ja mogu sve utjehe ovog svijeta da ti dam...
Ma samo reci mi da znam,
koji vlak vozi do tvoje najbliže stanice?
Pa neka zasjaju varnice.
Da te nađem ispod ovog neba mračnog,
negdje u ovom svijetu strašnom.
Samo želim da ti vratim sreću na lice,
da te volim kao nekad poput djevojčice.
I da te osjećam tik uz sebe,
i da te imam opet za sebe.
Da baciš taj prsten sa ruke
i da umirim sve tvoje jauke.
Da te volim kao da nisi više njen,
da nađem po ko zna koji put razlog da oprostim ti sve.
Jer ja sam ipak ona koja najbolje zna,
da nisi nimalo zao
samo ti je takva sudbina...
- 23:47 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 17.05.2008.
obične riječi za tebe...
posvećujem ove riječi tebi
nisu posebne,
sasvim su obične
tek slova, misli i ništa više
možda i poneka kap kiše
slučajno koja se našla na licu mom,
poneka samo...
i samo zato
da ne misliš da te zaboravljam
da ne misliš da dalje nastavljam
bez da ikad na tebe ne pomislim
bez da te ne spomenem
bez da se ne nasmijem kad se sjetim
bez da u snovima ne poletim
svaki put ti u zagrljaj...
ove riječi nisu posebne,
nisu ni čarobne,
niti mogu uticati na bilo što...
ali su za tebe,
za neke dane
za koje vrijedi pravilo: bolje je što je tako ostalo,
jer bi se inače sve pokvarilo...
- 22:57 -
Komentari (31) - Isprintaj - #
petak, 16.05.2008.
Skriven
U kojem si se to mome jutru sakrivao,
u kojoj tajnoj misli kojom zapocinjem dan?
Kojom si to sjenom suze mi prikrivao
kad dan mi je bez tebe izgledao nestvaran?
Kojom si to bojom bojio mi sne,
dok sanjala sam da ti kraj mene sanjas,
da bez imalo ponosa oprastamo sve
i da prstom pramen kose sa lica mi sklanjas?
Kojim si to korakom stalno me pratio
i sa mojim stopama krojio svoje?
Kojim si to osmjehom sjecanja mi vratio
i mislima svojim usao u moje?
Gdje skrivao si ovu daljinu medu nama
koja iz dana u dan boljela je jace?
Kako pjevao si pjesmu, koju znam i sama,
i smirivao dusu sto iznutra place?
U kojem si to dodiru sakrio sebe,
da nijedan vise ne moze ostaviti trag?
Da bas sve sto drugi cine podsjeca na tebe,
a ti necemu u meni jos ostajes drag.
Na kojem si mom obrazu sakrio svoj dah
da osjetim ga uvijek, potajno u sebi?
I gdje si to u meni posadio taj strah
sto uvijek me vuce preblizu tebi?
U kojem si to kutu mojih misli bio
i uvijek u tisini potajno ih krao.
Tu negdje si se u mojim zeljama krio
i davao sve ono sto mi nikad nisi dao.
- 21:38 -
Da bar...
Da bar mogu biti pored tebe
gledati te u tisini dok snivas
Da bar mogu nacrtati moje snove
u kojima si uvijek ti
Da bar mogu biti uz tebe i reci ti
volim tvoje lice
tvoju kosu
tvoj glas
volim cuti ono tvoje:volim te puno
volim tvoj zagrljaj
miris tvoje koze
taj beskrajni horizont u tvojim ocima
Da si bar uz mene da osjetis moj mir
i kada dode noc da cuvam ti dusu
Kako da se budim daleko od tebe
bez tvog tijela da moje grije
kako da zivim bez tebe ljubeci tvoje fotografije
Mozemo zamoliti vjetar da nosi nase poljupce
i gledati mjesec u isti tren
brojiti dane-jos jedan manje
i cekati onaj
kada cu zakucati na tvoja vrata
zagrliti te njezno i sapnuti volim te
jos jednom ti reci sve ono bezbroj puta receno
ne idi od mene nikada molim te
jer zivot bez tebe ne znaci nista
i ne znam ni gdje je sjever kada uz mene nisi ti...........
- 08:07 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 14.05.2008.
BIO SI...
Bio si negdje,
negdje daleko,
već spremljen među uspomene.
I tvoj lik sam već zaboravila,
a bio je dio mene.
Bio si nešto davno,
ona jedna zabranjena tema.
Onaj za kojeg ne pitam često,
a tu je, iako ga nema.
Bio si tišina u sobi
svake večeri prije sna.
Bio si proklinjan zbog svake suze
koju sam ikada zbog tebe pustila.
I bio si onaj od kojeg okrečem glavu
i ne zanima me ni gdje s ni s kim.
Bio si onaj koji nije u pravu
i baš me je bilo briga kako zivis sa tim.
Odložen si vec bio i u kutiju za baciti
koja je uvijek negdje stajala sa strane.
Tek toliko... Da se uvjerim kako stvarno
ništa me ne veže za one dane.
I svake bi večeri mirno spavala
na jastuku koji ti dobro znaš.
Ruku u vatru ja sam davala
da ti na mene ni ne pomišljaš.
Bio si ona "časna riječ"
da je zaboravljen svaki tvoj trag.
A negdje u meni, u kutiji uspomena,
još uvijek si ostao previše drag.
I nisam se obazirala na našu pjesmu
niti na datume koje itekako znam.
Nisam puštala da boli me tvoj pogled
i pomisao na sobu u kojoj ležiš sam.
I bio si iza mene tako daleko,
zaboravljena priča u sjećanju mom.
Ali onaj san jos je negdje ček'o...
Da ponovno sanja tu na jastuku tvom ....
- 11:17 -
Komentari (31) - Isprintaj - #
utorak, 13.05.2008.
Poslušaj tišinu oko sebe,
osjeti pod prstima pjesak,
ruku iz ruke ne ispuštaj,
jer kratak je život kao bljesak....
Osjeti miris valova,
kupaj se u moru sreće,
zapamti mi svaku crtu lica,
jer trenutak se vratiti neće.
Pogledaj oblake gore,
kao da se s nebom ljube,
hoću da kazem ti stoti put "volim te",
ne želim riječi grube.
Poljubac kao za oproštaj,
možeš mi dati, ali nije kraj.
Hvala ti sto negdje postojis,
i s tobom je divno znaj....
- 07:51 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.05.2008.
čekat ću.....
Moje je čekanje teško k'o olovo,
dani kaplju sporo.
Korov se tvoj u moje vene upleo,
veže mi ruke.
Ti si tu, ali si davno otišao,
nema mog lica u tvojim zjenicama.
Čekam da potegneš mač istine,
iskidaš mi dušu,unakaziš lice.
Čekanje me osakatilo,
pored mene si, a nikad dalji,
ruke nisu dovoljne da bi te
dotakle...sada, ovdje...
Idi, ja nemam snage da te spriječim,
udovi su mi utrnuli,
i kad zatvoriš vrata ja neću ustati
Čekaću...da se vratiš.
- 21:41 -
petak, 09.05.2008.
************
Noćas ponovno se nemir uvlači do kosti...
Misli se vraćaju,
uspomene ne prestaju bosti.
Ne postoje riječi, ne postoji utjeha
kad ne znaš ni sam protiv čega se boriš.
Pred tuđim sjenama trudiš se ostati jak,
al iznutra se raspadaš...lomiš.
I prazna do boli noćas ponovno ti stihove pišem.
Previše te nalazim u svakoj riječi, svakom pogledu,
svakom dodiru,
svakom trenutku u kojem bez tebe dišem.
Predugo traju te nevidljive veze među nama.
Ta besmislena agonija u kojoj uvijek na kraju ostajem sama...
I noćas ne mogu napisati ništa što već nisam rekla.
Ti uvijek odlaziš i ti se uvijek vratiš.
Taman nakon dovoljno vremena da ponovno posumnjam u sve
što sam bez tebe stekla.
Boli me tvoja blizina, a tvoja daljina guši.
Ne iskorištavaj noćas moju nadu.
Pusti da ju tvoja zima ponovno sruši...
- 12:02 -
POSLIJE SVEGA...
Ne mogu reći da je imao smeđu kosu,
jer je još uvijek ima.
Ne mogu reći da je imao zelene oči,
jer još uvijek gleda njima.
Ne mogu reći da sam ga voljela,
jer ga još uvijek volim.
Ne mogu reći da sam ga preboljela,
kad ga ne mogu preboljeti.
Ne mogu reći da sam bila zaljubljena,
jer srce još uvijek ljubav krije.
Ali mogu reći BIO JE MOJ,
jer to više nije...
- 08:43 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
