.....malo je ljubavi koju osjećaju svi.....
utorak, 02.05.2006.
Možda pjesma čeka proljeće..
Pjesma: nešto bezvrijedno..
Nekima uopće nije vrijedno..
A nekima poput najvećeg blaga..
Proljeće: isto tako..
Pjesma i proljeće: vrijedno ako si ti glavni junak..
A možda pjesma čeka proljeće kako bi ti bio glavni junak....
Slika....
Što je to slika?
Praktički ništa..
Ona bilježi neke trenutke našeg života..
Lijepe i manje lijepe...
Želim imati nekoga s kime ću dijeliti djelićak slike..
Polovicu...
Makar crno bijelu....
Ali polovicu....
Polovicu....
Uzalud pitaš.....
Pitaš: kako to da ga volim?
Pitaš: razlikujem li zaljubljenost od male zaluđenosti?
Pitaš: jesam li istinski zaljubljena?
Pitaš: kako je moguće da voliš nekoga koga si vidio samo jedamput?
Pitaš: jesi li ti normalna?
Odgovaram: neznam....
Odgovaram: naravno....
Odgovaram: mislim da je to najveća do sada.....
Odgovaram: neznam, sudbina (glupa sam)....
Odgovaram: odgovor u prethodnom pitanju („glupa sam“)....
