A što je bilo poslije?
Nekako prekid veze ne vidim kao jednu točku u vremenu nego više kao period. Kao kad čovjek padne u komu, ni živ ni mrtav. Tako je naša veza bila ni živa ni mrtva. I prije nego sam shvatio da smo ušli u razdoblje prekida bio sam svjestan da mi klizi. Kao suh pjesak kroz prste. Polako, ali sigurno. I što više stišćeš sve se brže prazne šake.
Anyway, "dogovor" je bio da pokušamo ostati prijatelji. Čak ni to baš nije jednostavno. Naime, njena je teorija da NISMO prijatelji i da tek trebamo postati. Tako da ovaj dio OSTATI nije baš jednostavan. Kao što sam pisao već kod nje je sve crno bijelo, a ja sam bio u crnom. Tako da su često moji pokušaji komunikacije završavali se njenim podsmjehom i spuštanjem. Nisam osoba koja to trpi. Prilično sam prgav tako da to obično ne prolazi kod mene. Ali kad je ona u pitanju to sam šutke prihvaćao jer sam to gledao kao nešto normalno obzirom kako sam se ja prema njoj odnosio. To je išlo do toga da je nisam ni pozdravljao niti joj se javljao ako ona prva nije ili ako nisam imao nešto za pitati. Kad nije bilo ništa za pitati gledao sam njeno ime na MSN-u i pokušavao smisliti što bi je pitao. Ona je naravno nastavila svoj život i ja sam samo površno bio upućen u to tako da je realno svakim danom bilo sve manje zajedničkih tema. Tako da sam neko vrijeme samo gledao njeno ime na MSN i prestao pokušavati razloge da je kontaktiram.
Na poslu se više nismo sretali tako često, ali kad jesmo nije bila pretjerano srdačna. Možda malo hladna. Ništa iznenađujuće. Par puta smo se vidjeli van službenih razloga. Popili kavu i slično. Prošle godine je otišla iz firme u kojoj radim tako da sad nema uopće situacije u kojoj se možemo sresti. Taj njen novi posao je super, ali me jedna sitnica "škaklji". Naime, dok je radila u firmi gdje ja radim odbijala je koliko god je mogla prezentacije. Jednostavno nije željela održati prezentaciju. Nije htjela stati pred ljude i pokazati što zna. Osobno sam mislio da je to krivo i pokušavao je nagovoriti na to. Uspio sam 1. Srećom na tu prezentaciju je došlo 3 ljudi pa je u komornoj atmosferi bilo relativno lako za odraditi prezentaciju. Nedavno je u novoj firmi održala prezentaciju pred (ako sam ja dobro shvatio) veliki auditorijem. Na moje pitanje kako to sad ide odgovorila je "Pa to je moj posao". Bio joj je i prije posao... Neznam zašto sam to sad napisao. Možda kao ilustraciju da je moja curica odrasla. I sad niti je više curica niti je moja.
Par tjedana nakon što mi je rekla da nema više namjeru niti pokušavati oživjeti nešto što je odavno umrlo (nas) dogodila se prva stvar koja me je zbunila. Naime stvar je išla ovako. Žena je ustanovila da nam je ljubavni/seksualni život u banani (od kud to!!!) i da bi trebali nešto učiniti i njena je ideja bila da odemo na nudističku plažu. Mene je u tom trenutku bolilo dupe za to, ali nisam se imao namjere izvlačiti i otišli smo jedan vikend okupati se na Krk na nudističku plažu. U ponedjeljak smo Ona i ja pričali preko MSN-a i pitala je što sam radio za vikend. I kad sam rekao što sam radio bila je iznenađena. Komentirala je nešto kao "Brzo si me prebolio". Za Boga miloga kakve sad to veze ima. Otišao sam na plažu sa službenom suprugom. Doduše nudističku, ali što sad.
Drugi zbunjujući slučaj se dogodio dugo vremena nakon toga. Prošle godine kad je već bila na odlasku iz firme došla je do mog ureda i pričali smo, popili kavicu i slično. U jednom trenutku je u ured banula i Žena. Htjela je nešto pričati i maknuli smo se od Nje. Uglavnom Ona se naljutila. Po onome što sam isčeprkao nakon par dana od nje problem je u tome što je mislila da ću joj se posvetiti. Moj pokušaj objašnjenja da je ova banula i da sam je se riješio čim sam prije mogao nije baš pao na plodno tlo tako da je ostalo na tome.
Eto. Neznam što bi mislio o ta dva slučaja. "Slučaja". Mislim da Ona ZNA da je volim.
|
