patnje jednog novog werthera.........
Neka svi idu u pičku materinu, i jednostavno me puste na miru!!!
Znam da sam rekao da je sve između mene i Nje gotovo.... ali danas, ovu noć, sam misilo stvarno sve završit s njom! Htio sam završiti sa svime, da u novu 2007.godinu krenem "čist". Reći joj što stvarno osjećam, pitat ju što ona osjeća, i, kako sam se nadao, a ipak sam se malo nadao, da budemo skupa, ili ćemo samo zaista biti samo prijatelji.
Konačno skupih hrabrosti da joj priđem u jebenom disku gdje sam i išao samo da Nju vidim i kažem joj da Ju trebam na par minuta vani, da popričamo.... Prevrtio sam u glavi 100 scenarija, i očekivao sam svašta.... bio sam spreman na svašta.... ali nikad nisam očekivao da će reći da neće izać van sad. "Drugi put" kaže...
Svejedno, pričekao sam vani 10ak minuta... Naravno, nije izašla... Povrijedilo me to! Da i jesmo samo prijetelji, što nebi izašla van.... barem na minutu.....
I tako ja, više iz principa, pozdravim se s prijateljima i krenem doma!
Možda jesam seronja što sam ostavio ekipu samo tako, možda jesam idiot što sam dopustio da me Ona na takav bezvezan način povrijedi, ali jebiga, samo sam čovjek, čovjek koji je (bio) zaljubljen do bola...
Na putu kući primjetim kako se neki dečko i cura ljube na uglu zgrade... Prepoznah Nju i jednog prijatelja... Možda mi se to samo učinilo iz silnog bijesa, ali ipak, ne bih rekao... Da mi je netko drugi to rekao, nebi vjerovao, ali vidio sam svojim očima, i ne vjerujem da sam krivo vidio! Jednostavno ne vjerujem! To je bila Ona!
I sad kažem, totalno mi je pala u očima! No ipak, toliko sam Ju volio da ću joj još uvijek na ulici reći "Bok!" Samo neki bezvezni "Bok!" i ništa više.... Nikad više!
Ljubav možda je sreća za neke ljude, ali za mene nikad nije bila, i sumnjam da će ikad biti!
