patnje jednog novog werthera.........
kraj.....
Evo, neki dan sam popričao malo s Njom. Doduše, preko SMSa, ali... bolje išta nego ništa, zar ne?
I tako, malo po malo, započeo sam temu od one noći... sjećate se, onda kad je frend slavio rođendan u stanu... onda kad smo doživjeli "the moment" vani na balkonu... opisao sam to negdje u drugom ili trećem postu.
Uglavnom, priznala je da je u tom trenutku bila slaba, i da je ona mene htjela poljubit, ali ne zna zašto ipak nije i onako me odgurnula. Rekla je i da je možda i bolje tako! MOŽDA?! Kako može znati? Kako to može misliti!
Pitao sam Ju i za njezinog dečka. Prekinula je s njim, ali sad ima nekog drugog u planu. Iz povjerljivih sam izvora saznao tko je taj, i moram priznat da taj dečko dobar čovjek (ne kažem to samo zato jel je asistent na faksu i jel mi drži jedne vježbe 
), ali mi njih dvoje nikako ne pašu zajedno! Ipak sam ja savršen za NJu! 
Anyway....... totalno sam ju prebolio, i oboje smo se složili da ćemo biti dobri prijatelji.
Samo...... žao mi je što ću morati zatvoriti ovaj blog.....
ili..... doći će novi ljubavni jadi u mom životu..... kada?.... nitko ne zna..... ali siguran sam da ću vam pričati sve ovo ispočetka....
Pozdrav svima!
Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
