patnje jednog novog werthera.........
Evo, najprije da se ispričam šta me dugo nema na blogu... nema se vremena, a ni želje.
Zatim, ispričavam se, stipisicka, ako sam te ičim uvrijedio, nije mi bila namjera... niti se sjećam da sam bio na tvom blogu, ali nije ni bitno... moje isprike!
Teuta, hvala na potpori, i na svim savjetima... By the way, blog ti je legenda!
Problem je u tome što sam ja sad doma kod staraca, a ona je negdje na moru, uživa u životu... ja daleko od nje! Ponovno ćemo se približit jedan drugome tek u 9. mjesecu... a to je daleko..... a onda i sumnjem da će išta biti!
Marko, tebi se zahvaljujem na svim tvojim postovima i komentarima... Čitajući tebe, prepoznao sam i sebe! Stvarno si legenda! Ni ne znaš koliko si pomogao, i osvijestio ljude koji te čitaju! Svaka ti čast!
Sve mi se čini da ću zakljućiti ovaj blog ovim postom, jel stvarno ne vidim više smisao pisanja kad se više uopće ne viđam s Njom...
Mogao bih vam pisati o svim svojim drugim pustolovinama, sa drugim djevojkama, ali mislim da neće biti ničeg zanimljivog, barem ne neko vrijeme....
A da vam pišem o svojim razmiišljanjima, bilo bi predepresivno za sve!
Zaključak je da me cura voli kao brata, a to je moje prokletstvo... Sve me vole kao brata, i svima sam najbolji prijatelj! Ja tu ništa ne mogu... takav je život!
Ili sam možda psihički premlad za sve moje vršnjakinje?! To sam zaključio iz toga što se puno djevojčica zagleda u mene. (mama mi veli da sam jako zgodan dečko)
Velika je stvar moja neserća u ljubavi! Trebao sam se zvati Werther! Ionako sam o patim, uvijek!
Budem se našao sad koji dan sa frendicom iz srednje koja je bila zaljubljena u mene, pa ću vam možda eventualno ispričati šta je tada bilo.
Budem nekad i otišao na kavu sa jednom frendicom u koju sam ja bio prije zaljubljen, pa bi vam mogao ispričati i o tome.
Vidit ćemo!
Hvala vam lijepo na svemu do sad! uživajte mi, i budite mi dobri!
I naravno, moram završiti post nekim mudrim komentarom...
Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima.
(Soren Kirkegaard)
povratak u stvarnost
Evo ljudi, znam da me dugo nije bilo!
Djelomično zato što sam (pre)zauzet tzv. učenjem i faksom, djelomično zato što nisam imao o čemu pisati, a dijelom i zato što kad sam imao o čemu pisati, nisam htio jel jednostavno nisam htio razmišljati opet o Njoj!
I kako što sad pogađate, onaj moj neidilični svijet sada je postao noćna mora!
Svi oni koji su čitalo ovo malo postova što ih ima, mogli su zaključiti da sam pomalo puko na jednu curu (da, pomalo, op.ur.). E pa, nedugo, dok sam bio na prijateljevom vjenčanju, stalno sam mislio na nju! Svake jebene minute koja je prolazila bez razgovora s nekim! To je više previšilo svaku mjeru!
Ne želim više tako! Ne želim više Nju! Želim zaboraviti!
E kad bi to bilo tako lako.... Već sam prolazio to zaboravljanje ljubavi, i znam kako se to radi, ali mi svejedno ne uspijeva sakriti to od najboljih prijatelja. Primjećuju da nešto nije u redu sa mnom, i naravno da točno znaju u čemu je problem. A da znate kako sam sretan što imam takve prijatelje - ne spominju mi to uopće, niti mi prigovaraju što sam ponekad totalno nedruštven, već mi pružaju podršku bez obzira na sve.... Stvarno sam sretan....
A da se sad opet nastavim jadati....
Cura se boji, naprosto više nema vjere da postoje i dobri dečki. NJezina je grupacija muških:
1. "bit ću s tobom dok ne dobijem ono što hoću, a onda zbogom mala"
2. "bit ću s tobom dok ne naiđe neka bolja"
I sad, ne znam u koju je ona mene stvrstala, ali veli kako je prije mislila da sam dobar dečko, a da sam u zadnje vrijeme totalni regoč! Ja više naprosto nemam snage boriti se sa time. Znam da si sad svi mislite kako sam kukavica, i kako je najlakše odustat, kako se za pravu ljubav treba boriti, i sva ostala sranja koja koja idu uz tu jebenu romantiku, ali vidio bih vas!
Evo, konkretno pitanje za Vas, moji dragi blogeri - što bi vi napravili na mom mjestu!
Nije da me možete razuvjerit, ali pitam tek ovako, iz znatiželje!
Nije da je ta moja odluka neočekivana. Zaboga, od samog početka je sve bilo okrenuto protiv nas! I prijatelj s kojem je bila, i prijatelj koji je bio zaljubljen u nju prije mene (možda je još i sad, u zadnje si vrijeme nismo baš najbolji...), svi!
No ja kakav jesam, romantičar u duši, mislio sam da imamo izgleda! Čak sam bio hrabar i htio pokušati, ali Ona nije bila!
I sad kad mi je prekipilo, kad mi je dosta svega, odustajem od Nje! Prošlo je skoro 48 sati otkao joj nisam poruku poslao, a dragi Bog zna da sam namjeravao već milijun puta!
A ako je Njoj ikad imalo stalo do mene, poslat će poruku do petka, barem da pita jel sve u redu, jesam živ uopće, poslat će poruku onako iz znatiženje! 
I da kažem, kako je ovaj blog bio o Njoj, nema razloga da ga nastavim jer je glavna tema polako na izlasku iz mog života!
"Pravi si genij ljubav ne iskazuje ulaskom u ljubav, već izlaskom iz
nje." (George Moore)
