Evo, najprije da se ispričam šta me dugo nema na blogu... nema se vremena, a ni želje.
Zatim, ispričavam se, stipisicka, ako sam te ičim uvrijedio, nije mi bila namjera... niti se sjećam da sam bio na tvom blogu, ali nije ni bitno... moje isprike!
Teuta, hvala na potpori, i na svim savjetima... By the way, blog ti je legenda!
Problem je u tome što sam ja sad doma kod staraca, a ona je negdje na moru, uživa u životu... ja daleko od nje! Ponovno ćemo se približit jedan drugome tek u 9. mjesecu... a to je daleko..... a onda i sumnjem da će išta biti!
Marko, tebi se zahvaljujem na svim tvojim postovima i komentarima... Čitajući tebe, prepoznao sam i sebe! Stvarno si legenda! Ni ne znaš koliko si pomogao, i osvijestio ljude koji te čitaju! Svaka ti čast!
Sve mi se čini da ću zakljućiti ovaj blog ovim postom, jel stvarno ne vidim više smisao pisanja kad se više uopće ne viđam s Njom...
Mogao bih vam pisati o svim svojim drugim pustolovinama, sa drugim djevojkama, ali mislim da neće biti ničeg zanimljivog, barem ne neko vrijeme....
A da vam pišem o svojim razmiišljanjima, bilo bi predepresivno za sve!
Zaključak je da me cura voli kao brata, a to je moje prokletstvo... Sve me vole kao brata, i svima sam najbolji prijatelj! Ja tu ništa ne mogu... takav je život!
Ili sam možda psihički premlad za sve moje vršnjakinje?! To sam zaključio iz toga što se puno djevojčica zagleda u mene. (mama mi veli da sam jako zgodan dečko)
Velika je stvar moja neserća u ljubavi! Trebao sam se zvati Werther! Ionako sam o patim, uvijek!
Budem se našao sad koji dan sa frendicom iz srednje koja je bila zaljubljena u mene, pa ću vam možda eventualno ispričati šta je tada bilo.
Budem nekad i otišao na kavu sa jednom frendicom u koju sam ja bio prije zaljubljen, pa bi vam mogao ispričati i o tome.
Vidit ćemo!
Hvala vam lijepo na svemu do sad! uživajte mi, i budite mi dobri!
I naravno, moram završiti post nekim mudrim komentarom...
Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima.
(Soren Kirkegaard)
Post je objavljen 25.07.2006. u 01:11 sati.