patnje jednog novog werthera.........
Priča u kojoj se promjena manifestirala
Tek sad pišem, jer se ništa zanimljivog nije dogodilo posljednjih par dana... Doduše je, i već sam napisao na blog, ali se zbog nekog, meni još uvijek nepoznatog razloga to nije objavilo... 
pa mi se nije dalo ponovno pisat. Sad ću se osvrnuti na prošli vikend!
Drugi razlog moj nepojavljivanja je taj što se nisam htio vratiti bez priče u kojoj se moja promjena ne manifestira. (pozdrav Marko 
)
I ujedno bih se zahvalio svim čitateljima.
E pa da krenem....
Dogodilo se to ove subote... Prije izlaska smo se malo zabavljali u stanu, kao što to uvijek radimo... i tamo, sat prije nego smo krenuli, nazovem ja Nju da ju pitam hoće li biti u tom discu u koji mi idemo.... (čuo sam od frendice da izlazi, pa sam je trebao da ju upoznam sa jednim mojim jako dobrim prijateljem iz drugog grada kojeg je zanimalo tko je ta cura koja me u(ne)srećuje...). Ona veli da još nisu tamo, ali da će doći...
Mi krenuli tamo, a kad ono, one došle prije nas.... Otišli smo do njih da se pozdravimo i da Nju upoznam sa frendom, i odmah poslije otišao sam za šank - pit! 
promatram ja malo šta ona radi (ne zato jel me zanimalo, nego sam stajao tako okrenut prema tamo) i spazih tamo neke moje poznanike. Odem opet do tamo da se pozdravim s tim ljudima, i onako iz zezancije šapnem Njoj u uho: "Nemoj pravit sranja!" Ona mi odgovori: "Neću, nikad!" i poljubi me u obraz! 
Što je sad to?! Samo sam se nasmješio o otišao nazad za šank!
Nije me to uopće toliko oduševilo, samo iznenadilo. Moram priznat da nisam očekivao takvo nešto od Nje. No dobro!
Otišla je bez pozdrava! Ni to me nije povrijedilo! Ipak smo samo frendovi!
U nedjelju sam otišao s frendom i frendicom na bazen malo se osvježit (iako je padala kiša). Zafrkavali smo se i moram priznat da sam se baš dobro zabavio. I nagutao vode! 
Imao sam tri propuštena poziva... sva tri od one moje iz rodnog kraja.
Poslije kupanja otišli smo na pizzu 
i dok se pizza pekla, ja sam otišao malo dalje i nazvao tu iz rodnog kraja... Dosta smo dugo pričali... uglavnom o tome kako ne može dočekat da se vratim! 
Završim razgovor i vidim da pizza još nije gotova. Odlučih nazvat Nju!
I tako pričamo o svemu... kako je bilo vani, di je sve bila, nagovarah ju da dođe do mene večeras pomoći mi oko seminarskog (šatro) . A moraš tako! Ipak smo frendovi!
Naravno da je odbila... ali samo zato jer je već bilo kasno, i tata joj nebi dao da bude po noći kod "frenda".
I tako došao do ponedjeljka....
Kako smo obavili sve na faksu, odemo Frend (onaj iz ljubavnog trokuta) i ja na kavu... Razmišlajmo kog ćemo pozvati da nam se pridruži... I predloži on Nju jer ju je vidio na faksu i zna da nema ništa sada. I tako ju pozovemo i, na moje i njegovo iznenađenje, ona dođe.
I pričamo mi o svemu i svačemu... i opet, ja normalan, potpuno hladan.
Čak i kad je došao neki lik koji joj je "balav, ali presladak", uopće me nije nimalo zasmetalo! Čak sam ju i zafrkavao zbog tog. Lik je srednjoškolac.
To bi zasad bilo to!
Do čitanja, lijep pozdtav i uživajte!
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je
određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.
(Denis de Rougemont)
