patnje jednog novog werthera.........
biti će da djeluje....
Danas sam se opet čuo s Njom...
Ona se je prva javila.... zbog nekakvih karata za koncert na koji smo trebali zajedno ići. Nije nam se dalo, kao zbog kiše...
Dosta smo dugo pričali (dopisivali se).
Ali nešto je bilo drugačije... Nekako sam ozbiljniji.
Mislim da ono sve prije nije bila ljubav, samo zaluđenost!
Što je na kraju ljubav? Postoji li neka opća definicija? Kako znati kad si zaljubljen?
Sve je to skroz čudno.
Nego... htjedoh reć.... postao sam hladniji... normalniji....
Nisam postao bahat, otresit i slično.... Ostao sam onaj stari - plemenit i iskren. I namjerno koristim te riječi jel nisam za sebe rekao da sam takav. To je reklo mnogo ljudi, svi oni kojima je stalo do mene i koji me poznaju najbolje!
Ali i dalje ostajem pri odluci da ću ubiti sve romantične osjećaje koje imam prema bilo kome. Samo ću uživati u životu i biti svoj čovjek, biti ono što jesam!
Da, tako sam uvijek živio - bez maski! Mrzim ljude koji se pretvaraju da su nešto, a nisu ni približno takvi u duši! Ja volim biti iskren sa svima.
I rezime: Osjećam da mi je jako stalo do nje, osjećam to u kostima... Ali kao što je jedan mudri čovjek rekao "osjećam da razum pobjeđuje emocije."
Vidim blještavilo noštavosti koje se provlači kroz rupe egzistencije kao tama kroz okvir bludnosti.
