Eto, nisam, na vrijeme, povratila svoje postove...No, nema veze. Idemo dalje!
Kako sam pisala, u jednom od izgubljenih postova, počela sam se zabrinjavati oko svog psihičkog stanja. Nespavanje, iscrpljenost...uzeli su danak i postala sam «depresivnasta», cijelo vrijeme sam se osjećala kao na rubu provalije i kako mi malo treba da padnem u ponor prave depresivne epizode.
Taman kada sam odlučila, za ozbiljno, nazvati psihijatricu i naručiti se, meni je postalo dobro.
Osjećaj kao kada idem, ošišati se, kod frizera. Uvijek mi, baš taj dan, frizura izgleda super i onda se pomatram u, onom velikom, zrcalu u frizerskom salonu i bude mi žao ošišati se.
Zaboravila sam što znači mirno spavati. Mlađa je sisavac u punom smislu riječi tako da, po noći, sisa četiri, pet puta, ponekad svakih sat vremena...Što znači kako se ja, jednako toliko često, budim.
Konačno su mi postavili modem za MaxAdsl pa, umijesto da «blogam», ja surfam u potrazi za rješavanjem svojih problema.
Najprije sam pročitala hrpu stavri o depersiji pa mi se učinilo kako se previše ufuravam. Ono, kao da postajem hipohondar, ali ne umišljam fizičku već psihičku bolest.
Onda sam pročitala brdo slova o dojenju i noćnom buđenju i cijelonoćnom roditeljsvu (all night parenting)...
Kako mi je jedan od čitatelja, u komentaru, sugerirao da koristim «ferberizaciju» (to vam je ona metoda opisana u knjizi Svako dijete može naučiti spavati) naišla sam dosta «pljuvanja» po toj metodi.
Nekoliko psihijatara je išlo tako daleko da je utvrdilo kako bebe mogu imati, zbog to malo plakanja, trajne posljedice: postanu osjetljiviji na stres jer se trajno mijenja struktura mozga. Postanu plačljiviji, razdražljiviji....
Čini mi se kao pretjerivanje, ili, možda ne...?!
Ja sam Stariju, pokušala na taj način naučiti spavati. Srećom, i nije baš protestrirala, ali da je plakala neko duže vrijeme (Njeno plakanje nije trajalo duže od tri minute) odustala bih. No, unatoč što je naučila sama spavati postojali su periodi, i sada postoje, kada ne želi sama zaspati već joj je potrebna blizina Muža ili mene...
Kao jedini prirodan način, što mi zvuči logično, navodi se spavanje pored majke i brzo odgovaranje na djetetove potrebe.
Takva djeca su samostalnija, inteligentnija (ako ih majka, k tome i doji) za, okvirno, 15 jedinica IQ-a, lakše se nose sa stresom, zadovoljniji su međuljudskim odnosima i vezama....
Kako je krenulo odvajanje djeteta od majke i spavanje u zasebnim krevetima, ako ne i sobama?
Zakonom je, čini mi se, u Francuskoj, u čini mi se (da, puno toga mi se čini, jer nisma sigurna ako sam dobro zapamtila, ali imate Internet pa provjerite : )) u 16.stoljeću, postalo zabranjeno spavati s djecom u istom krevetu.
Zbog čega? Zbog čedomorstva. Naime, siromašni građani koji nisu mogli prehraniti puno djece ili oni koji su imali «previše djece, su ubijali djecu, po noći, s time što bi, policiji, izjavili kako su ih slučajno zgnječili prilikom dijeljenja, zajedničkog, kreveta...
Ja, bez frke, spavam pored Mlađe, imam osjećaj da je ne mogu zgnječiti. Jednako kao što imam osjećaj gdje je rub kreveta pa ne padam po noći.
Voljela bih se naspavati, voljela bih da Mlađa ne sisa noću, ili ako baš mora, da sisa jednom, dvaput...Ali voljela bih i da ne naštetim, nekim postupkom, Njenom zdravlju.
Danju smo uvele red: sisa svaka tri sata, ili nekad napravi veći razmak ako pojede voćni međuobrok ili popije sokić (na čašu jer bocu, i dalje, ne želi!)...Ali kao da je veći kaos nastao po noći otkada manje sisa danju. Pokušat ću je, u popodnevnim satima, češće stavljati na prsa pa, možda, neće noću, tolik otražiti.
Pedijatrica kaže da, Ona, više ne treba noćni obrok, imat će, za tri dana, šest mjeseci, ima blizu 10 kg (!!!)..Veeeelika beba. Bucka je, ali ne pretjerano, jer je dugačka.
Na kraju sam rekla pedijatrici (tražila sam savjet telefonom, na rubu živaca od umora) da ću joj dati Malenu, na telefon, pa neka Joj objasni kako «ne bi trebala više jesti po noći»...
Pokušavam odugovlačiti s podojem: pričati Joj, češkati je, upalim radio pa je muzika, ponekad, smiri...No, nakon što smo i Ona i ja budne po sat, sat i pol, popustim i dam joj cicu jer, ipak, novi je dan pred nama u kojem moram funkcionirati, koliko-toliko, normalno.
Večeras je, neka, utakmica pa ću čitati zaostatke, na blogu, možda još napisati «par besed»...
Inače, u Kanadi, parovi, prosječno, dnevno troše na seks i romantiku 15 min, a gledaju TV ili surfaju Internetom, čak 5 sati!!!
Moram nešto poduzeti jer se Muž i ja, opasno, približavamo tom prosjeku :P
