Ljubav i brak

Neki dan pokupila sam, kod none, neku, svoju, robu... (Jao, zvučim kao diler-pokupila sam «robu» :); mislim na odjeću)...
Kako sam više bila kod none nego doma, nije čudo da mi je, dosta, odjeće, na koju sam i zaboravila da je imam, ostalo u njenom ormaru.
Nije da sam zaboravila na tu odjeću jer imam krcate ormare pa nisam niti vidjela da mi, nešto, fali već je to manje/više odjeća koja je bila za «po doma» ili koju više nisam nosila, ali bilo mi je žao baciti ili nekome pokloniti «jer ću je, možda, opet nositi».
Nekoliko komada odjeće me baš razveselilo jer je probudilo, u meni, uspomene. Lijepe uspomene.
Tako sam naišla na narančastu majicu kratkih rukava, seže iznad pupka i, na sebi, ima neki čudan uzorak, neki stilizirani, neobični, crni, plastični, cvijet.
Tu sam majicu nosila kada sam upoznala Muža.
Sjećam se, kao da je jučer bilo...Imala sam tu majicu, traperice sa spuštenim strukom, tenisice i narančastu šiltericu, na glavi. Naopako okrenutu. Onako, frajerski : )
Nije da volim narančasto, ne volim tu boju, ali bila sam Gongov promatrač na izborima, a boja Gonga je narančasta. Tada još nisu postojale «uniforme» kakve sada imaju Gongovi promatrači.
Sjećam se da sam tako, smiješno, obučena ušla u prostoriju u kojoj je sjedio Muž i On je, skoro, pao sa stolice. Doslovno. I sam mi je to, naknadno, priznao. Kaže da ga je hipnotizirao moj pupak : )
Mislim da sam, tu majicu, nosila još jednom, dvaput...Svoju funkciju je obavila, ali, ipak, je neću baciti. Žao mi je.
Drugi komad odjeće su traperice koje datiraju još iz srednjoškolskih dana. I, da znate, bez problema, stanem u njih! Kada sam ih kupila, u Trstu, bile su «trapezice», a kasnije mi je mama suzila nogavice jer sam voljela te traperice, a trapez je bio out. Svidjela mi se njihova plava boja. Nije to boja trapera već je traper obojan u drečeće plavu boju. Pokušavam se sjetiti koju majicu sam nosila na njih, koju jaknu....Ali ne znam. Možda i bolje jer mi izgledaju kao da je nemoguće spariti ih s bilo kojom bojom. Sjećam se kako sam bila «faca» u njima, bar sam se tako osjećala :)
Niti njih neću baciti. Mogu poslužiti za branje krumpira ili šljiva kod Svekra i Svekrve.
U noninom ormaru sam našla i usku, crnu, rupičastu majicu. Ne, nisu je pojeli moljci pa je rupičasta već je takva kupljena, kao mreža izgleda. Imam i, jednu, fotografiju s neke maturalne. Muž i ja izgledamo kao makro i prostitutka: on u odjelu, duga kosa, bradica, neki macho pogled, a ja crne hlače, ta majica i ispod se, naravno, vidi crni grudnjak i osmijeh od uha do uha. Sada mi to izgleda «treši», ali onda mi je bilo cool. Mužu se sviđalo, pitam se zbog čega... ;)
Niti nju neću baciti. Neka bude za «kućnu upotrebu» ;)
Još jedna draga stvar mi je majica koju, sada, imam na sebi. Obična, pletena, majica tirkizno plave boje. Ne znam zbog čega, ali popravlja mi raspoloženje. Možda zbog boje...
Zaključak: noni sam, u ormaru, napravila mjesta, a svoj sam napunila odjećom koju, najvjerovatnije nikada neću obući...Ali toplo mi je, pri srcu, kada znam da je tu negdje, da nije bačena.
Koji sam ja, sentimentalac!!!