Komentari

ljubavibrak.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Petra 23-10

    Nisi jedina, ima nas koji preslagujemo dječju robicu i napamet znamo gdje smo što kupili ,za koliko novaca, od koga je što dobila itd.Takve smo,pa što!Pusa!

    avatar

    29.01.2006. (22:37)    -   -   -   -  

  • SheDevil

    Kako imam dvije kćeri, Mlađa će naslijediti, dio odjeće, od Starije, ali "tutice" za novorođenčad koje je prerasla i Mlađa, proslijedila sam poznanicima. Više sam vezana uz predmete; narukvice iz rodilišta, prve cipelice pa čak čuvam i trudničke knjižice :) Pusa i tebi, draga!

    avatar

    29.01.2006. (22:43)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    važno je da se čovjek ipak ima čega sjetiti. nije važno to o kojoj se stvari radi, važno je to da preko te stvari dolazimo do svoje prošlosti koja nam ipak izmami osmijeh na lice. zamisli čovjeka koji čitav život premeće po rukama stvarčice koje su za njega samo to i nikada ništa više od toga. sretni smo mi kojim posjedujemo "bogat" život ;)

    avatar

    29.01.2006. (23:04)    -   -   -   -  

  • Riječanka&svijet

    Ja sam prije bila puno više vezana za stvari koje su me sjećale na neke trenutke u životu. No, u posljednje vrijeme sam puno toga bez milosti pobacala. Što se tvog komentara kod mene tiče : Vito je bio na svim MIK-ovima, svirao u "Histrima" i sa Novellom, a M.je, kao i mi, Riječanka - a poznato je da je Rijeka selo moje malo :))))

    avatar

    29.01.2006. (23:05)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    ima nekih stvari koje mi bude sjećanja i čuvam ih...šteta bi bilo nečeg takvog se odreći...

    avatar

    30.01.2006. (08:13)    -   -   -   -  

  • djuro

    neću ti reći da te razumim, kad ne razumim sve što se tiče žena i odjeće i obuće. ona moja našla sniženje i ide kupiti tri para cipela za 200 kuna. stvarno ne kužim što će joj tri para, ali nju veseli, pa nek joj bude. ali ima komade robe koje volim. i onda ih nosim dok se god većina konaca ili čega već drži zajedno, a onda posli nema smisla. teška srca ih bacim, ali bacim. a odjeća koja ima neku sentimentalnu vrijednost spada u nešto sasvim drugo, skoro pa kolekcionarsku kategoriju pa ih i čuvam, ali na nekom skroz drugom mistu od ormara. al razdužih. živila

    avatar

    30.01.2006. (10:39)    -   -   -   -  

  • °..::Tako dakle?!? Dobro!::..°

    jao što me nasmiješ :-) vedra mama vražica... Će da djeca budu sretna kad izrastu uz mamu psihologa koja je uz vedri vrag - prostitutka i tatu makroom s dugom kosom... Totalno jako :-)

    avatar

    30.01.2006. (13:07)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Vidiš, u tome sam potpuno drugačija od tebe. Postoji jako malo stvari koje čuvam, ne zato što ih je malo dragih nego zato što sve te stvari koje više neće biti upotrebljene osjećam kao duhove prošlosti. Volim čistke u kojima rasčiščavam životni prostor i rješavam se viška. Uspomene mi ostaju u srcu, a jedni dragi podsjetnik na prošlost jesu fotografski albumi. Uglavnom se ne vežem, ni ne želim vezati za materiju, jer kako dođe tako i prođe :)

    avatar

    30.01.2006. (15:26)    -   -   -   -  

  • SheDevil

    @pantera2you, @pozoy, istina, te stvarčice, ponekad, baš razvesele! @Riječanka, ma nije s MIKa...I dalje odgonetavam...Hmmm, možda me, samo, na nekoga podsjeća (sliježem ramenima).... @djuro, moraš me upoznat s djuricom da me vodi u shopping :) @proleter, eto, to ti je život...Ovaj post te nasmije, gornji rastuži... :) Nadam se da "će da budu sretna" :D @demjan, i ja, često, radim čistke, ali, u tim čistkama, riješim se minimalno stvari. Slažem se da materija kako dođe tako i prođe...Nisam opsesivno vezana i ne radim drame ako se nešto izgubi, ali se jako veselim ako nađem nešto, srcu drago, za što sam mislila da sam izgubila ili bacila.

    avatar

    30.01.2006. (22:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...