Ljubav i brak

U ovom kratkom postu hvalim Kćer.
Nazvala me nona, moja mama i prepričala događaj.
Jutros joj je moja Kćer rekla «Nona, nona, skini pelene. Piša mi se, piša mi se, stavi me na vručinu».
Vručina je vrčina tj.kahlica, tuta, noćna posuda, kako god «to» nazvali...
Ja je nisam odvikavala od pelena. Čekala sam ljeto, toplije vrijeme.
Slijedeći mjesec će, Kćer, napuniti dvije godine i već su mi počela «kljucanja» sa strane kako joj je vrijeme da piški u kahlicu, da je odvikavam od pelena, da će nositi pelene do škole i sl.
Ja mislim da, dijete, sve svlada i nauči kada je spremno. Ako se, nešto, forsira, mislim, da se postiže suprotan efekt.
Djetetu treba pokazati što se od njega traži, objasniti, pružiti informaciju i kada bude zrelo sve će «doći na svoje».
Vrčina nam je bila malo u WC-u, malo u dnevnom boravku...Služila je kao igračka.
Prošli tjedan sam, Lauri, objasnila postupak: lutka kaže «piša mi se» pa joj skinemo gaćice, pa sjedne va vrčinu, pa radi «piiiiššššš» pa kaže «gotovo» pa je obrišemo, dignemo gaćice i odemo u školjku napraviti «pljus» tj.baciti sadržaj vrčine i, zatim, potegnuti vodu.
Kćer je uživala u igri. Par puta sam je pitala hoće li ići na kahlicu kada bi rekla da «kaka», ali nije htjela. Nisam inzistirala.
I danas je, sama od sebe, napravila veliki korak u svom životu.
Bravo ona!!!