Ja sam trudnica s upalom mišića!
Subotu sam se napješačila uzduž i poprijeko. S Kćerkom.
Pustila sam da me «zezne» i kaže kako će ona «voziti bicikj do none».
Kako mi je Muž, ipak, bio na onoj team building regati, vikend smo provele, većinom kod none-moje mame.
Subota je bila krasna pa smo se dogovorile da se prošetamo, a ne idemo autobusom.
Nona nam je udaljena cca 15 minuta žustrog, uglavnom uzbrdo, hoda ako idem sama, a sa Kćerkom put traje i sat vremena,ovisno o njenom raspoloženju: «mama, nosi me», «mama, Lola je umojna», «mama vidi pas, maca, bi-bi, vejiki auto, vidi moje i bjod, ptica leti, lijepo cijeće..». Uglavnom stanemo i gledamo sve što joj zapne za oko.
Super mi je to kako se svemu čudi i zapaža i najmanji detalj. Nekad se moram dobro zagledati kako bih vidjela ono što joj je privuklo pažnju.
Pokušam, svijet, gledati njenim očima i to mi je, baš, super. Nažalost, (pre)često sam u žurbi i nemam vremena za čuđenje, tom, veeeeeejikom svijetu.
Biciklu je vozila (čitaj: gurala sam je) niti pola puta. Onda je malo šetala, malo gurala biciklu, malo sam je nosila preko ceste, malo po stepenicama....
Bolovi su mi, uglavnom u rukama. Inače sam u kondiciji, ali sklekovi i ostale stvari u koje su uključeni ručni mišići, nisu mi, nikada, išli.
Sretno smo stigle. Kod stare none, moje none, navalila je na paštu i fažol. Nakon toga je brzo zaspala. Šetnja ju je iscrpila.
Sva je bila živahna i sviježa kada se probudila tako da su uslijedile scene iz filmova poput «Vragolasti Denis». Da vam predočim: Kćer pomaže Noni prati suđe. Dala sam joj lavor s vodom i, njezine, padelice. Odjednom Ona će «Mama, Lola će nešto kupati u javolu»..»Dobro, Laura, a što bi ti, to, kupala u lavoru?»...Ona se osvrće oko sebe i zove «Tao, Tao, dodji!»... Tao je sijamac star 17 godina. Sva sreća da ga nije ulovila i da me obavijestila da bi, nešto, htjela kupati. Jadničak je mogao dospijeti u situaciju mrsku mačkama : )
Vjerojatno je, Tao, odahnuo kada smo otišle. Imao je lutkinu kapicu na glavi, na njemu je demonstrirala gdje su oči, nos, usta i ostalo, poljubila ga je, dala mu nos da je on «poljubi»...Meni bi bio stoput ogrebao, a Kćer, strpljivo, podnosi. Kada mu je, stvarno, bilo dosta, lupio ju je, po ruci, šapom...»Maaaamaaaa, Tao me jupio!!! Ljubi jukicu!»...
Muža nisam zvala niti jednom. Djelomično s e ponosio jer su druge «dečke» zvale cure i žene više puta, a s druge strane se pitao što se događa. On me zvao nekoliko puta kako bi me izvijestio o tome kako mu je, kakvo je vrijeme, kakva hrana....
Vratio se s brončanom medaljom. Njegov team je došao treći. Oduševljen je boravkom na jedrilici i volio bi da, jednom, odemo s ekipom na jedrenje.
Ja, i dalje, očekujem Njegovu promjenu posla.
Beba lupa. Pogotovo nakon čokolade. Poprilično je živahna.
Beba je začeta cca. 28.12 (taj dan sam ovulirala) tako da ću, sada, biti 4 mjeseca trudna. Skoro na pola puta.
Sanjala sam da sam rodila dečkića koji se zove Casper (tako je to kada čitate žutu štampu prije spavanja. Claudii Schiffer se sin zove Casper. Odmah me asocira na, onog malog, duha).
Radim. Gledam kroz prozor. Na nebu sivi oblaci. Mračno kao da će, uskoro, noć, a još nije niti podne.
Nekako je hladno i sve podsjeća na jesen.
Makar sam, ovim postom, stisnula «REW» do, sunčane, subote.
