Bili smo na vjenčanju.
Noge su mi još obljepljene flasterima, ali sam se naplesala.
U drugom dijelu večeri sam izula cipele.
A kada sam birala što ću obuti sjetila sam se da su te cipele, iako fora i «baš mi pašu», nekako neudobne...Kako sam ih davno nosila nisam si, vjerno, dočarala kao izgleda «jutro poslije»...
Kćer je spavala, kod none, bez, značajnijih, problema...Prije nego je zaspala rekla je kako je «mama pa-pa» i «laku noć mama». Malo je bila nemirna jer je promijenila krevet pa se bacakala, a i nije naviknuta dijeliti krevet s nekim...Ali, sve u svemu, možemo je, i drugi put ,odvesti na noćenje i doručak kada zatreba : )
Na vjenčanju smo sreli «našeg» fotografa. Obavijestio nas je kako su fotografije s našeg vjenčanja na njegovoj web stranici.
Brujo, stvarno, ima «oko». E, sada, pogađajte koji par smo mi : )
Malo sam razmislila hoću li ga tužiti, kao Seve, jer mi je povrijedio privatnost, ali sam odustala : )
Kada je vidio Muža i mene, nakon, doista, srdačnog pozdravljanja i raspitivanja o našem potomstvu, dobacio je komentar «Pa vi se još držite za ruke?!».
Haloooo...Moooliiim....ja se nadam da ćemo biti kao oni parovi stračića koji šetaju uz more i drže se ruke...Oni me, uvijek, razniježe.
Danas sam gledala neki talk show na talijanskoj televiziji u kojem se tvrdi kako bi, muškarci i žene, da mogu, najradije imali dva partnera. Minimalno.
Neko istraživanje je pokazalo kako, oba spola, dok gledaju fotografije i čitaju opis ličnosti, jednu osobu biraju kao idealnog bračnog partnera, a drugu osobu kao idealnog ljubavnika.
Rijetki, rijetki, rijetki su slučajevi kada idelanog partnera i idelanog ljubavnika predstavlja ista fotografija i opis.
Žene i muškarci podjednako učestalo varaju partnere, ali su žene te koje takva situacija, dok sjede na dvije stolice (ili više njih), više kopka, boli, smeta..One su te koje imaju, češće nego muškarci, grižnju savjesti i koje se , češće nego muškarci, u jednom trenutku odluče za, samo, jednu opciju.
Muškarci imaju tendenciju prolongiranja takve situacije..Ponašanje u stilu «ma pusti nek traje..dok traje dobro je..»...
Iako se i ja, ponekad, pitam postoji li partner za cijeli život i je li moguće ostati vjeran jednoj osobi..(Toliko je kolača u slastičarnici, a ti jedeš, uvijek, samo jednu vrstu koja je, doduše, fina...ali..hmmm....kakav je onaj kremasti kolač?)..Iskreno se nadam da je to moguće. Želim da je to moguće.
Na fotografiji idealnog ljubavnika načrčkati ću bradu, brkove, kosu...I crati ću, bristi i pisati sve dok to ne postane, u dlaku, moj Muž...
Eto!!!
