Od zadnjeg posta sam živjela u uvjerenju da mi je grom zgrmio kompjuter.
Nešto je kvrcnulo i više se nije htio paliti.
Obično ne palim komp kada je vani, totalno, nevrijeme. A baš tako je bilo neki dan: grmilo, sijevalo, sve u blizini, pljuštalo...
Ponekad Dijete upali kompjuter (pa se okrene prema meni, nevino nasmije i kaže «ne-ne» i pokaže «ne, ne» prstićem) pa nisam bila sigurna je li bio, u trenutku kada je grom udario u blizini, on ili off.
Danas je Muž, konačno, pogledao što nije u redu. Isključio ga iz struje, uljučio, upalio i sve je bilo OK. I još mi je rekao da ga «zahebavam» jer je s mašinom sve u redu.
Valjda imamo neku zaštitu, a da toga nismo bili niti svijesni.
Nevermind...Sve je dobro što se dobro...
Ovo što slijedi i nije baš dobro...
Danas me zvala prijateljica, uplakana, i kaže «Nije prekinuo». Radi se o onom dečku iz posta «Cura na daljinu».
Za vikend je išao kući, našao se s curom i zaključili su da će pokušati spasiti vezu jer, ipak, traje dvije godine..Ma, i ja kažem da uvijek ima vremena za prekinuti, ali kada se već prekine teško je ponovo, ako shvatiš da si bez veze prekinuo i da je to bilo «to», ispočetka.
Kako ono ide pjesmica iz spomenara...»sastavit se, opet, daje, ali čvor ostaje».
Žao mi je zbog prijeteljice, ali..Ali mislim da se ne treba miješati u ničiju vezu. Ma kakva god ona bila. Na kraju, obično, bude povrijeđena baš ta treća osoba.
Naravno da osoba može biti u lošoj vezi i otvori oči, ili dobije dobru motivaciju za prekid, tek kada upozna privlačnu alternativu, ali treba alternativa pričekati dok se ne razriješi situacija sa partnerom.
Poslao joj je poruku i napisao, ono gore navedeno, o spašavanju veze.
U prvi mah nije joj padalo na pamet da mu odgovori na sms. Bila je ljuta i povrijeđena i najviše žalosna. Rekla sam joj da se nema razloga ljutiti na njega. On je donio svoju odluku koju ona treba prihvatiti, sviđala joj se ili ne. Nije joj nikada davaolažnu nadu. Reka je da ne zn akako postupiti i kako bi, najradije, da netko to riješi umijesto njega...naravno, najlakše da je «netko drugi» odgovoran.
Kako je, u poruci, napisao da bi se želio s njom naći da popričaju, o tome, «face 2 face», kažem neka mu, makar, napiše da ne želi o tome pričati, da je poruka bila dovoljna, da shvaća, da joj je žao i bla, bla...Neka napiše što misli i osjeća, ono što je meni rekla, jer bi se inače, znam je dobro, živa pojela...I neka stavi točku. Biti će teško. Boljeti će ono, klasično, pitanje «što bi bilo kad bi bilo...» i zaboraviti će kada sretne nekog drugog.
Ona se, jako, veže uz mogućnost. Vezala se za njega, kroz misao, maštanje, o mogućnosti kvalitetne veze.
Možda, na kraju, i budu skupa ako je istina da mu ona znači sve ono što joj je rekao i ako spašavanje stare veze bude uzaludno..Tko želi neka čeka, tko ne neka se osvrne oko sebe u potrazi za novim izvorom maštanja koja će se pretvoriti u stvarnost.
Druga tema: Muž i ja smo, sinoć, bili na, onoj spominjanoj, fešti-roštilju-pijanki i bilo je SUPER!!!
Jutros smo došli u 6. Spavali smo do 14 sati. Kćer je uživala kod none i nonota. Mirno je spavala i baš ju je bilo briga hoće li barba policajac, nekom od roditelja, uzeti vozačku...
Cijelo sam večer plesala i, na kraju, uzela mikrofon i zapjevala. Sva sreća da smo svi bili pripiti, pijani pa se, nadam se, nitko ne sjeća kvalitete izvedbe : )
To je, već, bilo u vrijeme kada je alkohol učinio svoje i kada se ljudi, najbolje, raspojasaju uz «lake note».
Prvi je počeo Muž. Počeli su onu, svima poznatu, « a ja sam, negdje, rujno vino pio...» i On se dočepao mikrofona..Meni ta pjesam ide na živce jer zbog čega ga je ona čekala dok je on s drugom bio, rujno vino pio...??!! Pa, nismo, mi žene, baš tako, bedaste??!! I tako sam je došla na, improviziranu, binu i kada je došao red na ono «ti si me čekala», ja, svom snagom, «nisam te čekala»!!!! A onda sam i nastavila pjesmu, ali u ženskom rodu. Neka malo i on čeka!!!
A nemam sluha. Iz zbora su me izbacili u osnovnoj školi!!!
Ma, nema veze, bitno da su se svi dobro zabavljali. I tako je počela redaljka za mikrofonom. Ljudi, manje-više, nisu imali sluha. Ili se, samo, tako tješim...
Nismo, kući, išli taksijem, ali smo išli na rizik (nadam se da MUP ne blogira : )). Nitko nas nije zaustavio.
E, da, ...Na fešti sam nakon desetak godina, srela dečka koji je samnom sjedio u osnovnoj školi. Smijali smo se tomu kako je njemu u knjižici »drugarica» pisala da je «malo nestašan», a meni da sam «mirna i omiljena u razredu» pa sam zbog toga, uvijek, morala sjediti s nestašnima...
Sjetili smo se kako sam ga srušila, namjerno, sa stolice i gadno je tresnuo na pod. Naravno, da je on nestašan ispao kriv...
Ma, sve u svemu, jako dobar dan!!!!
