Tolstoj je napisao da su «svi sretni parovi sretni na isti način, a nesretni su svaki na svoj način».
Smatram da nije bio u pravu. Razlike postoje i u sreći i u nesreći.
Ovih dana sam, poprilično, umorna jer je Kćer upala u neku fazu buđenja po noći tako da se budim, skupa s njom, od četiri puta na više (neku večer sam se budila 10 puta, a «spavala» 7 sati).
Ne traži ona moju intervenciju kako bi, ponovo, zaspala, ali čim je čujem kako gunđa, plače, i ja se probudim. Čini mi se da ružno sanja. Možda joj je, samo, vruće jer, često, pije, po noći.
To mi je opravdanje zbog čega ne pišem o sebi, braku, jer nemam što pisati. Od jutra do večeri mi je ravna crta. Ujutro sam umorna kao i navečer, ali ne dam se.
Sada teme nalazim u, davnim, predavanjima iz Psihologije intimnih odnosa jer mi je kreativnost opala.
Danas sam, u bilješkama, naletila na sedam tipova brakova (i to me podsjetilo na Tolstoja).
Od tih sedam tipova brakova, u tri tipa caruje sreća, većinu vremena, a oni se temelje na razgovoru, slaganju karaktera, razrješavanju konflikata i seksu (zbog toga sam, skroz, za spolne odnose prije braka jer kako bi, inače, saznali jesmo li spolno kompatibilni?! Te preporuke o predbračnoj apstinenciji mi, čak, izgledaju kontraproduktivne za sretan brak. Tko voli, nek izvoli. Bitna je mogućnost odabira).
U ostala četiri tipa braka partneri su, glavnim dijelom, povezani vanjskim elementima kao što su: zajedničko provođenje slobodnog vremena, ista vjera, djeca, obitelj i prijatelji. U takvim brakovima postoji, značajno više, trzavica jer, ono što je bitno, za sretan brak, dolazi «iznutra».
Znate one parove koji su zajedno jer imaju zajedničke prijatelje, pa «s kim' bi se družili nakon prekida», ne žele razvod zbog djece, obitelji koja bi bila povrijeđena, parteni su u bridge-u, tenisu....?
Najveći postotak parova nalazi se u tzv .«mrtvom braku». Čak 40% osoba. Partneri su nezadovoljni na duži vremenski period. Razmišljali su o razvodu, ali nisu ništa poduzeli kako bi ga ostvarili. Kritiziraju jedan drugoga. Nezadovoljni su načinom na koji se partner ponaša, smetaju im neke (nekada se čini SVE) osobine njegove ličnosti... Brak opstaje jer im je tako lakše, bilo zbog djece, materijalnih razloga, obitelji...ili zbog nedostatka alternativa..
Najmanji postotak ljudi se nalazi u tzv. «živom braku». Takvi parovi su jako zadovoljni sa, gotovo svim, aspektima veze i dobro se slažu. Oni su zrele, stabilne ličnosti i imaju slične poglede na provođenje slobodnog vremena, religiju, odgoj djece...naravno, i kod njih se javljaju problemi koje, oni, uspješno rješavaju. Štoviše, sretniji parovi se češće svađaju. Međutim konfliktne situacije ne ostanu nerazriješene. Probleme ne guraju pod tepih, već sve, temeljito, očiste. Zadovoljni su svojim seksualnim životom. Takvi parovi, najčešće, dolaze iz nerazvedenih obitelji i boljeg su socijalnog statusa od prosjeka (ma štogod to značilo u zemlji u kojoj je i prosjek jadan).
Pazite sad: i u «živom braku» jedna od četiri žene, u nekom stadiju braka, razmišlja o razvodu!!!!
Općenito, u svih sedam tipova brakova žene su nezadovoljnije od muškaraca.
WTF...!!!!??
Himna bi nam trebala biti «I can't get no sattisfaction».
Jesmo li, stvarno, tako, nemoguće!!!???
