Ljubav i brak

Baš sam se razveselila. U dnevniku sam pronašla i papirić s nekim «črčkarijama» i ustanovila sam da su to neke moje pjesme.
Volim, tako iznenada, naći dio onoga što sam nekada bila (i što i dalje živi ukomponirano u «onu koja sam sada»).
Hajde, podijelit ću to s vama.
Nema datuma, ali znam da su pjesme nastale u srednjoj školi.
Niste znali da pišem? E, sada znate!!! : )
Hm, već duuugo nisam ništa napisala, ali imam nekoliko ispisanih rokovnika. Ne volim kompjuter. Pisana riječ ima «ono nešto», ima dušu. Volim kada mogu prekrižiti, pošarati neki stih, ili ga staviti u zagradu kada se sjetim boljih riječi...

(NEMA NASLOVA)
Strah me voljeti te
I umrijeti u tvom moru.
Postati školjka bez sjećanja,
Hladnoća na vrućem zraku.
I izgubiti sebe u potrazi za tobom.
Strah me srušiti svoj svijet kako bih stvorila našu planetu.
Ne želim ubrati crvenu jabuku i
Probuditi se daleko od raja.

SJEĆANJA
Okreni se i pogledaj u prošlost-
Sjene joj se gube u daljini.
Dio tebe odlazi s njom,
A dio nje lebdi u tvojoj blizini.
I čemu, sada, natrag, sjene zvati
Kad prošlost, snagom volje,
Ne može više da se vrati!!!!

(ok, ok, znam da nisu svi stihovi baš književni hrvatski, ali dopustite mi tu pjesničku slobodu)

(NEMA NASLOVA)

Sjeti se mene kada budeš svoje misli spremao na put.
Uberi dio onoga što je moglo biti naše i
Ne daj da uvene miris nezrele ljubavi.

Samo jedna rečenica za koju se sjećam da sam je, kasnije, upotrijebila u nekoj pjesmi : Srce mi je prekrio snijeg na kojem se vide otisci tvojih stopala...

Baš bih voljela da mogu zagrliti ondašnju sebe i utješti je. Reći joj da će imati krasne dečke, pravog muža i upoznati ljubav...

Baš sam romantično raspoložena. Dnevnik me raspekmezio...