Danas sam se odlučila žaliti na Muža.
To sam mu i rekla i On kaže:» Pročitat ću, kasnije, o čemu je riječ».
Trenutno je ovakva situacija u kući: On sjedi na balkonu, pije kavu, puši i čita, jučerašnje, novine; Dijete, nesigurnim koracima šetača početnika, korača po kući, uzima igračke pa ih baca, skuplja mrvice, po podu, koje mi nosi i kaže «Ba!» (kao, za baciti su).
Maloprije je Dijete bilo s Mužem, na balkonu, i bacala je igračke preko balkona, pokušala gurnuti glavu kroz ogradu, a On ne diže pogled s novina. Tu i tamo kaže «Ne! Ba!», ali izvan konteksta.
Ja sjedim za kompjuterom i, u naletu inspiracije, pišem ovaj post.
Sada je Muž ušao u kuću i ironično će «Dragi blog, moj Muž je nešto najbolje što mi se desilo u životu...», a kada je Dijete pokazalo interes, za njega, pitao je, živahno, «Gdje je mama?» na što je malena, naravno, odmah, dotrčala meni.
Jutros sam mu rekla da ću naći ljubavnika. Odnosno, neka On nađe ljubavnicu pa ću i ja, bez grižnje savijesti, naći ljubavnika.
On kaže da mu ljubavnica ne treba, a meni bi, po njegovim riječima, ljubavnik brzo dosadio.
Možda...Možda...
Problem je u tome što različito reagiramo na stres.
Ja volim to, riječima i dugim šetnjama izbaciti iz sebe. Frustracija upakirana u riječi manje frustrira. Kao da loše stvari pretočene u riječ gube na intenzitetu, a one lijepe i dobre još više dobivaju na ljepoti.
Moj Muž frustracije i stres liječi povlačenjem u sebe. Izolacijom i dugim spavanjem. Da, naravno, i gledanjem TV-a.
Šutnjavsrazgovor, spavanjevsšetnja, mislim da je jasno kako «škripi» kada smo oboje pod stresom.
Muž zna kako je meni igra riječima, «intelektualno prepucavanje» jak anti-stres program, ali i afrodizijak. Fizički izgled onoga tko me intelektualno privlači gubi se u obrisima njegovih riječi.
«Shvati moj um i imat ćeš moje tijelo. Shvati moju dušu i imat ćeš mene-zauvijek».
U okviru tog saznanja čak je postao, kao nešto, ljubomoran na Hala pa na mog cyber frenda Maxy Jazza pa na mog bivšeg dečka s ICQ-a (nije mi dečko postao preko ICQ-a nego sam ga «u živo» upoznala, jako pametan dečko kojem je droga spržila mozak i promijenila ličnost i jedini je bivši dečko koji mi je ostao prijatelj, rijetko se vidimo, ali se «ajsikjuiramo»...)...
A, k'o za vraga, nekako se bolje intelektualno nalazim s muškim rodom : )
Evo, Dijete mi donijelo slikovnicu, da joj čitam, pa sam Muža napala njegovim «oružjem», rekla sam joj «Odi tati pokazati ježa» na što je, ona, veselo, tati odnijela «Ježevu kućicu». I ja ježa za trku imam : )
OK. Sada sam nezadovoljstvo izbacila iz sebe kroz tipkanu riječ. Tako, da znate, da i mi imamo problema iako smo sretan par.
Sada mogu ići poljubiti Muža.
Drugom (ne)prilikom ću potražiti ljubavnika : )
