Ljubav i brak

"Uzeh štit dobri da štiti me, bacih ga, dobrog jer, tišti me" Mak Dizdar

Neko vijeme me kopka pomisao da, u svojim tekstovima, možda, 2 much dociram. Danas me, Maestro, također, potaknuo na razmišljanjem svojim komentarom da mu (a možda i joj, ne znam je li muško ili žensko) smeta što sam psiholog ili psihoterapeut.
Psihologica sam, tako je. Međutim, ne bih htjela da se ovaj moj blog pretvori u Tenu, Cosmo , Milu i slične ženske časopise gdje možemo ispitivati "dragu Martu" koja nam, onda, daje savjete.
Vratimo se na Dizdara. Ako vam ova moja razmišljanja pašu, savjeti "kliknu", "baš sjednu" kao da se vas pitalo, onda OK. Ako ne, bacite ih.
Mene, osobno, živciraju pravila kako bi se trebalo ponašati da bi se smotalo dečka/curu, o čemu treba pričati na prvom, drugom, sastanku, što treba zatajiti, a što slagati...Bla, bla, bla,,,Savjeti, pravila i zakoni, ajmo reći, štite-sigurno je držati se nečega što se pokazalo kao funkcionalo, ali i guše osobnost, kreativnost, tište čak i više.
Jesam psiholog. Psihologija je znanost, ali ne želim se skrivati iza znanosti. Ne želim se skrivati iza nečega tko svako toliko brani jesti što je, do nedavno propagirao; tko svako toliko otkrije nešto novo što pobija ono staro...
Teško je otkrivati zakone i u fizici i kemiji, a kamoli zakone koji funkcioniraju među ljudima.
Međuljudski odnosi imaju neke svoje zakonitosti, ali praviila nisu primijeniva na sve ljude. Možda baš vi imate posla sa pripadnikom onih 5% za koje pravilo ne vrijedi?!
Neke stvari koje pišem imaju podlogu u psihologiji, istraživanjima, ali sve je prošlo kroz filter moje osobnosti i stvarnog života.
Ne želim pisati kao psiholog, nego kao pisac. Htjela sam studirati književnost, ali me smetalo pitanje "Što je pjesnik htio reći?". Smetalo me seciranje pjesama i romana.
Kao kada seciraš ljudsko tijelo. Hoćeš li u njemu pronaći dušu?