"Da, naravno, postoje, ali ih vani ne zamjećuješ jer nisu toliko upadljivi kao oni prvi. Valjda su na miru sami sa sobom i prerasli su egzibicionizam".
Tako je, otprilike, glasila SMS poruka mojoj prijateljici. To je odgovor na pitanje postoje li normalni dečki.
"Oni prvi" su svi pogrešni muškarci na koje je naljetala u životu. A, vjerujte, stvarno su bili..Hm..Neću nikoga vrijeđeti pa ću reći, JEDNOSTAVNO POGREŠNI.
Prijateljica je draga, dobra, senzibilna, pametna...I pati od sindroma dobročiniteljice, odnosno, medicinske sestre. Ona za svaku manu nađe opravdanje, za svaku grešku lijek i smatra da će se, muškarac,ako doista voli, promijeniti.
Divno, ali neistinito!!!
Ona je, kao neka, krhka princeza koja čeka da stigne princ na bijelome konju . Ako dogalopira i žabac, nema veze, ona će ga poljubiti i pretvoriti će se u princa!!!
Čudna stvar-u njoj ima toliko hrabrosti, samopouzdanja i snage, samo kada muško-ženski odnosi nisu u pitanju!!!
Nisam je protiv mijenjanja u vezi, naravno, svi se u vezi mijenjamo (dobrovoljno, neprimjetno i spontano zbog interakcije s drugom osobom i zbog životnih okolnosti), ali neke stvari se, jednostavno, ne mogu promijeniti. Nije niti dobro ulaziti u vezu s mišlju da će se On/Ona, ako nije baš po našoj mjeri, promijeniti. Uostalom, tko smo mi da bismo nekoga mijenjali čak i "za njegovo dobro". Njemu je, možda, tako sasvim dobro.Oni su takvi kakvi su. Za neku curu savršeni, ali za drugu, skroz, pogrešni.
Nju privlače emocionalno sjeb..i tipovi koji u njoj traže mamu ili je žele promijeniti dok se ona nada će se oni promijeniti i tako okolo-naokolo.
Smatram da ipak "svaka ptica svome jatu leti" i što su muškarac i žena sličniji to je i veza stabilnija. Naravno da se suprotnosti privlače, ali kako će živjeti, zajedno, netko tko želi avanturu i onaj tko želi ozbiljnu vezu, tko ne želi djecu i onaj tko želi mali čopor, zakleti vegetarijanac i zakleti mesožder...?
Prijateljica je gladna emocija, traži nekoga tko bi je učinio zadovoljnom, kompletnom, "živom"...Tu leži pogrešna pretpostavka da nas veza može učiniti zadovoljnima, sretnima, kompletnima...Doista je sve ljepše u dvoje, kada imaš nekog posebnog uza sebe, ali...
...ali, kažem ja njoj, najprije ti, sama sa sobom, moraš biti u ljubavnoj vezi. Biti zadovoljna sobom, naći nešto što te čini sretnom, spokojnom, "živom" bez nekoga sa strane.
Ako postoji praznina, u duši, zbog nekih vlastitih strahova, problema, kompleksa, veza je neće ispuniti. Može, privremeno, samo maskirati rupu, ali ona ostaje.
Kada si cool i ne tražiš, očajno, vezu, ona sama dođe, a ako i ne dođe, nema frke, drugi put.
Čitala sam, neki dan, u novinama, rezultate ankete nekog psihijatra. Odmah sam je nazvala i pročitala joj. Muškarci od 30g biježe od žena koje imaju OČEKIVANJA od njih. I sami nesigurni žele li ozbiljnu vezu, u strahu od gubitka slobode (strah number 1!), pretjerana bliskost, na početku veze, tjera ih. Očekivanje da će veza biti ozbiljna, završiti brakom, planirati, odmah, zajedničko kućanstvo je nešto što je" fuj" i nepoželjno.
Vezi treba pristupiti kao igri-ležerno. Nema smisla nazivati ga 10 puta na dan, nalaziti se u svaku sekundu slobodnog vremena. Veza se ne stvara "preko noći" nego je potrebno vrijeme.
Laž je da muškarci ne vole kao i žene. Oni se sporije zaljubljuju, ali kada se, dista, zaljube to je trajnije nego zaljubljivanje "na prvi pogled" (btw to je tipično za žene).
Dakle, ljubav je igra, uživajte u igri, ali igrajte pošteno. Bitno je da su obje strane upoznate s pravilama, kakva god ona bila (i "otvorena veza" je OK veza ako obje strane prihvate takvu igru), i tada će sve biti...Just fine!!
