Prekid veze.
Što se događa sa muškarcima, a što sa ženama?
Znanstveno je dokazano da je muškom rodu teže. Oni nisu naučili pričati o osjećajima (dečki ne plaču, jel' tako?), a i kada znaju pričati, plač, žalopojke-to nije njihov stil.
Spomenuti će par riječi najboljem frendu i ispucati se na drugi način :napiti se i zaboraviti, naći curu za jednu noć, baviti se sportom i zaboraviti...A sve je to privremeno i usmjereno na ZABORAV.
Curama je lakše. Izjadaju se SVIM prijateljicama pa i poznanicama. Scenarij je isti, prekine ona ili on. Urbana legenda je da je lakše onome koji prekine vezu. Možda malčice...One pričajući, plačući ne zaborave nego PREBOLE. Dogoročno je efikasnija ženska metoda.
Evo, npr.jedan moj prijatelj i njegova cura prekinuli su (postoje dvije varijante o tome tko je prekinuo ovisno o tome koja strana priča priču) višegodišnju vezu. Ona je mjesec-dva plakala, psovala, svaki put pričala o njima i o tome kako je bilo i moglo biti. Sada je u novoj sretnoj vezi. Kako sama kaže "To je veza za mjesec-dva, a možda se i udam. Sada mi je dobro, a za drugo me nije briga. Uživam!".
On je spomenuo prekid dvojici-trojici najbližih frendova. Nije išao u elaboraciju osjećaja već mu je bilo "žao", "ružno" i "j... ga". Sam mi je rekao da ne želi pričati o tome da ne padne u bad.
Svoju bivšu curu volio je zamišljati kako sjedi kući, na praxitenima, sva ucviljena i "gorko se kaje zbog svega". Ne samo da je volio tako razmišljati nego, kada mu je rekla da ima novog dečka, mislio je da laže, njemu u inat jer joj je stalo. A onda ih je i vidio skupa. Tada je počeo početak kome se ne vidi kraj. Negacija osjećaja s velikim "N". Sada mu je "baš super", shvatio je "da je ne voli" i sl. Kada mu se zaleti neka nostalgična misao, sasiječe je u korijenu. Vidim ga kao express lonac koji će eksplodirati svakog časa. Nije prebolio nego privremeno i kratkoročno zaboravlja.
Sve dok ne padne večer i sretne se sam sa sobom.
Bez happy maske koju navlači svakodnevno.
Pravovremen razgovor je mogao spriječiti prekid ili, makar, pomoći da, prekid, protekne u mirnom tonu.
Oni svađe nisu rješavali razgovorom nego tjednim-dvotjednim nerazgovaranjem pa kada se sretnu, svi sretni, od straha da se opet ne posvađaju, nisu spominjali svađu.
I ovje moram spomenuti express lonac. Svađice i svađe su se gomilale, problemi se nisu rješavali i, jednog dana, sve je eksplodiralo. Razgovor je mogao podignuti onu kapicu na loncu i pustiti van paru, smanjiti pritisak.
Ja ne bih nikome dala ulazak u brak bez da se nije nakoliko puta istinski posvađao i izmirio. Skroz je bitno na koji način par rješava sukobe.
Jeste li čuli za super parove koji se nikada ne svađaju i onda se svi iznenade kada jednog dana, odjednom, prekinu?!
Hej dečki: curama treba razgovor kao kruh svagdašnji (pa recite joj koliko vam znači, ne podrazumijeva se da je volite samo zato jer ste već mjesecima, godinama u vezi. Znam, znam, da ne bi bili u vezi da je ne volite, ali, svejedno, lijepo je to čuti, s vremena na vrijeme).
Hej cure: dečki, iako vas vole, NE MOGU ČITATI VAŠE MISLI (zaboravi "da me voli trebao je znati što ja želim bla, bla..Tražite da dobijete.)
Dođe mi da to vičem s balkona (i tako potvrdim Muževu pretpostavku da nisam normalna :))
