Kada liderstvo znači balans između opuštenosti i jasnoće
Voditi grupu ljudi često znači balansirati između opuštene atmosfere i ozbiljnosti.
Ponekad pojedinci ne daju jasne odgovore i ostavljaju „možda“, što može izazvati frustraciju kod onih koji organiziraju i ulažu trud.
Problem rijetko leži u ljudima – često je u neizgovorenim očekivanjima.
Postavljanje jednostavnih pravila, poput traženja potvrde sudjelovanja ili pravovremene najave izostanka, uklanja nesigurnost i štiti energiju grupe.
No liderstvo nisu samo pravila.
Ono je prije svega kreiranje iskustva koje motivira ljude da se uključe.
Kada ljudi osjete vrijednost, smisao i užitak sudjelovanja, dolaze sami – bez pritiska i bez potrebe za kontrolom.
Važno je razlikovati one prema kojima nam je svejedno od onih za koje želimo da osjete kvalitetno iskustvo.
Time se čuva unutarnji mir, a fokus lidera ostaje na onima koji žele biti prisutni i doprinositi.
Balans između prijateljskog i strukturiranog stvara prostor u kojem grupa organski raste i jača.
Kvaliteta iskustva postaje prirodni motivator, a ne naredba.
Uspješno vođenje znači jasno komunicirati očekivanja i istovremeno ostaviti prostor za autentičnost.
Kada se taj balans postigne, energija grupe postaje snažnija, angažman stabilniji, a lider može uživati u procesu – umjesto da se frustrira zbog neizvjesnosti drugih.
Ovdje ću pisati o onome što osjećam i mojim stavovima prema svijetu koji me okružuje.
Pisati ću i o malim stvarima koje postaju velike ukoliko im se da zaslužena pažnja.
Pisati ću i o ljudima, susretima, mislima i tišinama koje oblikuju moj dan.
Dobrodošli u moj svijet!
