Livio D.

Nakon četrnaest dana odmora danas sam se vratio na posao — i odmah već prvog dana pokupio težinu tuđih negativnih emocija.

Stajem i pitam se: što je stvarno moje, a što sam pokupio usput?

Moje je ono što ima jasan izvor u mom životu: osjećaj povratka, odgovornost prema poslu, želja da uhvatim ritam. To prepoznajem. To nosim jer znam odakle dolazi.

Ali tuđe se zalijepi gotovo neprimjetno. Uđe kroz tuđi ton, tuđu priču i tuđe frustracije. Odjednom nosim emocije koje nisam stvorio, nered koji nisam napravio, terete koji mi nisu namijenjeni.

Tuđe je sve ono što u meni stvara napetost — i nestane čim ostanem sam i udahnem dublje.

Moje je ono što ostaje i kad se svijet utiša.

I tako otpuštam sve što nije moje.

Jer sve što nije moje — ne treba ostati u meni.