Ranije sam se trudio biti iskren prema svima
osim prema sebi.
Govorio sam si: “Dobro sam.”
I kad nisam bio.
Onoga dana sam se pogledao u ogledalo —
i priznao vlastite slabosti.
Da, ponekad se bojim.
Da, ponekad sumnjam.
Da, ponekad sam umoran i iscrpljen.
Da, ponekad sam prazan i slab.
I to je u redu.
Istina možda nije uvijek lijepa,
ali je uvijek čista.
Kad je prihvatim,
oslobodi me i daje snagu.
Tada stvaram.
Sada znam —
ne moram biti savršen.
Dovoljno je da budem iskren.
Prema sebi.
Sve ostalo doći će na svoje mjesto.
*****Autarkija – unutarnja sloboda i samodostatnost. Stanje u kojem si iskren prema sebi, ne ovisiš o tuđim očekivanjima i oslobođen si pritiska perfekcionizma.****
Perfekcionizam često izgleda kao vrlina.
Na površini, on se skriva iza discipline, marljivosti i težnje za izvrsnošću. Perfekcionisti su oni koji daju sve od sebe, koji traže sklad, preciznost i ljepotu u svakom detalju. No, iza te vanjske slike često se krije tiha borba — ne s drugima, nego sa samim sobom.
Perfekcionizam nije samo težnja da nešto bude dobro.
To je uvjerenje da ništa nikada nije dovoljno dobro.
Da svaki uspjeh može biti bolji, svaka rečenica dorađenija, svaki trenutak preciznije oblikovan. Osoba koja pati od perfekcionizma često ne zna stati, ne zna biti zadovoljna. Umjesto osjećaja postignuća, u njoj raste stalna napetost — strah od pogreške, neodobravanja, neuspjeha.
Takve osobe često nose u sebi duboku potrebu da dokažu svoju vrijednost.
Da budu voljene jer su savršene, a ne zato što su jednostavno – dovoljne. Njihova okolina ih često vidi kao pouzdane, precizne i uspješne, ali rijetko tko primijeti cijenu koju plaćaju: nesanice, tjeskobe, samokritiku, osjećaj praznine. Perfekcionist rijetko uživa u plodu svog rada. On već razmišlja o onome što nije učinio, o pogrešci koju nitko drugi ne bi ni primijetio.
Upravo zato, oslobađanje od perfekcionizma nije odustajanje od kvalitete —
to je povratak sebi. To je proces prihvaćanja vlastite nesavršenosti kao dijela ljudskosti. U tom procesu ne treba “smanjiti kriterije”, nego promijeniti pogled: od moram biti savršen prema dovoljno je biti iskren.
Srž te promjene leži u unutarnjoj iskrenosti — u sposobnosti da priznamo kako ne moramo uvijek biti jaki, smireni, ili najbolji. Kad prihvatimo i svoje nesigurnosti, i svoje granice, otvaramo prostor istinskoj slobodi.
Perfekcionizam tada prestaje biti teret, a postaje učitelj — onaj koji nas uči granicama, ali i nježnosti prema sebi.
Biti slobodan od perfekcionizma ne znači izgubiti želju za napretkom.
Znači prestati mjeriti vlastitu vrijednost kroz uspjehe, priznanja ili pogreške.
Znači birati mir umjesto pritiska, istinu umjesto maske.
Jer tek kad naučimo biti iskreni prema sebi, sve ostalo doista dolazi na svoje mjesto.
Ovdje ću pisati o onome što osjećam i mojim stavovima prema svijetu koji me okružuje.
Pisati ću i o malim stvarima koje postaju velike ukoliko im se da zaslužena pažnja.
Pisati ću i o ljudima, susretima, mislima i tišinama koje oblikuju moj dan.
Dobrodošli u moj svijet!
