Volim hodati. To je nešto što mi jednostavno odgovara i što je postalo dio mog svakodnevnog ritma.?
Trudim se gotovo svaki dan pronaći vremena za šetnju, jer kad nekoliko dana ne hodam, osjećam da dan nije potpun.
Posebno uživam u nordijskom hodanju. Ritmični pokreti cijelog tijela i pravilno disanje pomažu mi da se usredotočim i opustim.
Kad hodam kroz svoju omiljenu Kastavsku šumu i njezine šetnice u jesen, primjećujem šuštanje lišća pod nogama u crvenim, žutim i smeđim nijansama. Osjećam miris zemlje i vlažnog lišća, a u zraku se čuju ptičji cvrkuti. Ti mali detalji pomažu mi da budem potpuno prisutan u trenutku.
U toj tišini dolaze mi ideje ˇ i odgovori koji su mi potrebni.
Za mene hodanje više nije samo fizička aktivnost. To je vrijeme koje provodim sa sobom, bez buke, bez žurbe i bez pritiska
Svaki put kad se vratim sa hodanja, osjećam više energije, bolje se fokusiram i jasnije sagledavam stvari.
Ne treba nam puno — dovoljno je ustati iz fotelje i prošetati. Priroda nas najbolje opušta, puni energijom i pritom je potpuno besplatna.
Svaki korak podsjeća da mir i jasnoća nisu daleko — oni su u nama, samo trebamo krenuti.
Ovdje ću pisati o onome što osjećam i mojim stavovima prema svijetu koji me okružuje.
Pisati ću i o malim stvarima koje postaju velike ukoliko im se da zaslužena pažnja.
Pisati ću i o ljudima, susretima, mislima i tišinama koje oblikuju moj dan.
Dobrodošli u moj svijet!
