Poput akacija
Golden Dawn se kupa u inicijaciji sedmorke povješene o grmoliko raslinje raznolikih cvjetova sva njihova imena zvuče poput akacija jetka zimska okna hvataju se o monolitne gejzire Zlatne Doline Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
Proljeće opet
opet ti škanjci poput proljeća opet njegovih bizarnih obećanja aporijske idile utopija uglazbljenih u osmijeh okamenjenih nimfeta satir bježi s gnušanjem a bio je polubog i demon nižih regiona imun na kutnjake ukopane u zamršene vilice rudarevih žena podvitih stražnjica iz bahatih ruzinavih limenki uvijek će neka selica medvjed netom probuđen uvijek će neko napuklo jezero najezda tropskih pasmina bisage natovarene vrelim kopitima a bio je polubog demon nižih regiona sastrugan s hedonističke staze gdje su roleri gubili dah dok se on valjao među česminom proljeće opet ranjava njegove igračice oplakuje ga ljigavim pipcima proljetni metabolizam zdravlje skromnih njegovo lijepo zubalo rastače se u žućkasto zrnje a bio je brzi satir ne oblutak što iščekuje da ga oblikuju Pitrisovi hirovi djeca trećeg naraštaja jalna na polubogove njihov okvir ozaren starodrevnom gnozom koja je ugađala rastvorenim bedrima besramno mladih nimfeta jer svaka je ljubav mlada dok se proljeće ne nametne kao dogma teorem ukucan resetiranim oštricama Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
Samo imenice
Pater patris Pitris neugažena plima manjak glagola samo imenice i glagolski pridjevi glagolski ali pridjevi pridjevni najpridjevniji omorika zastaje u cvatu kao noć što mljacka endokrine snove zemne Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
Sedma siderična ura
naslovnica obasjava lisičnjak režanj sivoplavih kolobara zastaje na doku rastanak u nizu rastanaka ispraznost iz Knjige mudrosti prodire u zakutke Zlatne Doline inicirani padaju u recidiv nazvani akacija cvjetovi se premeću u voćnjak zakašnjeli uglovi prrezaju pred prašnicima oronulim zračenjem koje je zamrlo kada je otkucavala sedma siderična ura jalna Pitrisova djeca odbijaju drhtave zvjezdane relikvije tihani odašiljač iz Dysniellendova gradića umeću u dječje snove potkradaju im maštu Trnoružica čezne za velikodušnom dozom arsena Znojna stopala Pepeljugina na kockastom stolnjaku otiru se o sklupčane rese oblivene smeđim ampulama tronule pomajke Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
repić peraju pačje prste
među najskrivenijim tajnama nađe se i ona o tomu kako svatko ima svoju omiljenu dekice repić peraju pačje prste primalni dah preskočen potom zgrabljen noktima placenta žuta plava narančasta oker akvamarin Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
tjeralica
Golden Dawn ugošćuje Pitrisovu djecu
higijenskim ulošcima tamponima vatom zgrušanom u apsidi prokrvavljene zdjelice tjeralica za analgetikom koji se topi na lunarnoj besjedi mučna je enigma inicirane sedmorke ah gdje li su zakučasti labirinti Odisejeve trovačice Herodijadina taština Salomina naivnost gdje li je ustaljeni sustav paklenih granula koje su se tako lako topile za svakog nevremena Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
Tradicionalni desert
Averlenovi postrojeni uzdzž svečane vrpce
poklonili su se ženi svedenoj na okserice i pipito uzorak urasla u četvrti članak psorijaznih prstiju proglasila je akademskim škarama vilu otvorenom obezglavljeni duhovi grabili su francusku salatu sa švedskog stola pod dupljama mrtvih mrtvaca iz čijih udova su škropili mitski mrtvaci teozofske animalne vrste tradicionalni desert Averlenovih procvjetao je iz lubanja zapečenih eremita Livia - - - - - nastavlja se - - - - P.S. Isprika: u prethodnom postu umjesto inicijalom, napisah malim slovom prezime Vasilj, potom umjesto "verzija" potkrala mi se "vezija", a i dio rečenice nepotrebno se ponavlja na kraju. Do sljedećih uspona i grešaka...H.R.V. |
Preslik Starog svijeta
(nastavljam, ergo, s pjesmama iz ciklusa Golden dawn. U prvotnoj veriji na blogu došlo je do greške, pa ove dvije riječi napisah spojeno.)
Obzorje ispucalih obraza kao za bure od levanta obraza preneraženih preslikom Starog svijeta ukopava u sustav netom promijenjene posteljine na čijim rubovima se još prepoznaje trag inicijala one žene strasti obavijene diskretnim vezom dvama ukošenim slovima na desno kao kod prve pjesme u rukopisu Donosim tekst "Helenine ispovjedne parabole" prof.Marka vasilja, recenzenta zbirke koju podastirem na ovom blogu. Donosim ga stupnjevito, nenasilno, blago, onako kako i meni samoj odgovara, da me ne prevlada, da me ne zamori, da bude potentan. Evo kako je o mojim stihovima napisao Marko - prijatelj, kritičar, pjesnik: Čitati ovu iznimno neobičnu poeziju o običnome, kadšto je malo mučno i teško, a sveukupno, na kraju čitatelj doživljava jedno opet neobično zadovoljstvo susrečući običnosti od "proskribiranih" riječi, metafora i sintagmi do veličanstvena odraza samoće u mravinjaku gdje je najmanje Čovjeka. Helena Roguljić Visković će, tako, jednim specifičnim govorom stvoriti, naoko samo svoj svijet sumaglice, nepovjerenja i opskurnih opservacija, naoko neuređenih stihova iz kojih je izletjela gramatika, stihovna struktura, interpunkcija. I, to samo naoko, ovlašnu čitatelju, ili onome tko ne prati pozorno put koji pjesnikinja hrabro otkriva dijeleći čovjeku (Čovjeka nema) packe za drske dodire i povredu ljudskih intima... i poezija i recenzija..... - - - - nastavlja se - - - - - Livia Čitati ovu iznimn |
Bvlgari Blv
Zajedno s Nefalom, čagljevima i Snježnim Čovjekom ulazim u Starinsku priču, a tamo, unutar njezina neispisana diskursa nalazi se Ogre, Šator umjesto zvijezde,...
|
ljubičasta šuplja bezdana
čajnik se upliće u našu šutnju čunj zavinute glave i već se jedna rijeka ustoličila i već je otpočela plovidba vapnenasta okrupnjela valovi žbunja sasijecaju vesla rastaču neizrečen šum tratinčaste mokraće žuta mrlja kroči rijekom jezik klizi zrcalom a utroba je ljubičasta šuplja bezdana zrcalom se cijedi tjestenina u obliku slova Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
prolog
Ovih dana na kis (knjižni informacijski sustav) portalu pročitah glede svoje zbirke koju upravo unosim u blog kako sadrži 36 (?!!!) pjesama. Bože moj, ukoliko je nekome već bilo do toga da poeziju svede na računjanje u smislu - koliko je krumpira u vreći - mogli su barem biti precizni, pa napisati kako stvari činjenično stoje; naime, zbirka sadrži -ni više ni manje- nego 36 pjesama plus 100 pjesama, pa dobivamo brojčicu 136. Eto, nije neki zamršeni infenitezimalni račun,ali čemu se uopće petljati sa znamenkama tamo gdje su posve irelevantne..A, sada da nastavim s ciklusom iz "Neba svetih žena"...
kanader žensko pismo patricijski trijem sazdan na kromosomskom nacrtu ubrzanih građevina bogobojazna kvadratura opasana živim kamenjem urušava se pred ulupljenom skicom o stražnje dijagonale prišiven je šator kanader žensko pismo budoar bez kapi guste maskare mrlje od karmina Leticija zvana Srećka u ciber klubu overdozirala je od lokomanije smještena na negdanjem rimskom trijemu reciklirana u crnu kroniku od kokaina pomiješana s paškom pujinom Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
G O L D E N D A W N
Između N i P
Zemlju koja se zove Ognjena nipošto ne treba olako shvaćati iz njezina tla krumpirova zlatica na vrijeme se premješta u rukavce prostodušnijih krtičnjaka hidraulički sustav na vrhu brda pokreću hramovi malaksale kataklizme enciklopedisti je umeću između N i P smetnuvši s uma da topografski prepjev podliježe živom vapnu hermeneutičke ruže kojim struje sveci i razbojnici sveci i razbojnici O kao Omega kristocentrična zabit prvijenac Očev Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
30. Ovdje čekam povratak i daljinu...
i sredozemni antispektar
čekam Kopernikov rukoljub suncobran ovjenčan lepršavom čipkom čekam baš ovdje ratnika njegov umor beznađe kolibu od višnjina drva tumače Horacijeve hermeneutike skanirane na mojoj haljini od tila Livia ovom pjesmom završava se ciklus "Mojoj nerođenoj sestri" slijedi nastavak zbirke |
27. uvala reducirana na plažu...
statistiku ručnika stopa plastičnih vrećica
prigoda da se bogovi udruže zanemare podrijetlo polazište u vječnosti da se upuste u rast nove kataklizme 28. Sjedim na obodu Zlatne doline naklonjena eri geocentričnog sustava koje sakuplja lišće rezbari mu dlanove nahrupljuje zemlju zemljom samoća ni otužna ni sebična jer i maslačak u zreloj dobi i bezimeno plavkasto zrnje i studen što diže pogled 29. Iza mene je nebrojeno kanjona čestica potmulog tla prozračni sinopsis utaboren u molitvu u otajstvo Marijina Uznesenja iza mene je moje uobičajeno Moje Turnerova crnina ružičastija od Rembrandthove ali na obodu Zlatne doline ljetopisi odustaju od mirisa nepokošene bjeline što trune svinuta do iza plohe kojom Zemlja pretače svoju anksioznu elipsu Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
25. samo je vlastitu samoću...
kažnjivo prespavati.
likovi iz snova trzaju se kao zlodusi vape za espressom ženom s viklerima za pismom iz kojega će kad tad procuriti žrtvena junica 26. važne ti prešućujem riječi a vijest ostaje ista unatoč antipodnim drhtnjama hrastovina ždere usne kapke vrh čela riječ A nije riječ B upravo dosljedna suprotnost dešifrira vijest znakove valja pomno namakati u prešućenim izvorima položiti ih na trijem slanousnog hrama dok vijest ne postane britka suhonjava zlosutna poput inventure u casinu Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
23. ljudi koji hrane ptice...
osamljeni su muškarci u plavim mantilima
i nikako da se nasite ptica i njihove gladi zima prekratko traje proljetni ekvinocij zatire ljude koji hrane ptice 24. Rekviziti ženstvenosti: haljina što ju je Scarlett O'Hara skrojila od zastora arsen što ga je ispila Emma Bovary pećnica u koju je gurnula glavu Sylvia Plath morfinski zanos Milene Jasenske prepiska između Vite i Violete spjev "Orlando" od Virginije Woolf vokativ "Rabbuni!" Marije Magdalene Isidora Duncan koja, u pomanjkanju novca, vodi ljubav s muškarcem iz hotelskoga osoblja cipelice Marguarete Duras dok ulazi u crnu limuzinu svojeg ljubavnika poetessa prerušena u nadspolnog anđela Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
21. priglupi tulipani, odveć...
prigodne ruže
marcisoidni irisi, narcisi bez narcisa a bila sam sretna nisam pojma imala da je to uređena hotelska šuma bio je to kraj svijeta zabit samo moja prolaz među grbavim izraslinama 22. vjerolomstvo se ovih dana na tvojem humku steže u inje. da je kiša, pa i snijeg mogla bih se sjetiti, makar iz priče o priči. ali inje ne bi smoglo do prozirne sobe iz arhetipskog sna nad kojim žutosivi podočnjaci tete Srećke jure u plavoj peglici splitskim poljem Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
17. monsmanična otopina...
nataknuta između svekolikih fobija.
planinska se kušnja izravno upušta u dijalog s čeznutljivim padinama obroncima iz čijih nedovršenih ploha struji more ah, more zakašnjelo poradi nepromišljenih trenja u gluho doba Postanka kada je treća božanska osoba lebdjela nad vodama 18. Plesač na žici zaljubio se u lihvarevu ženu. Žena pomoću pištolja za silikon spaja morsko kamenje. Odlazi u metropolu. Lihvar se ljuljuška na trijemu. Pred plesačem stoji eksponat koji je žena nazvala "Osvit vode". Osjeti bol u potkoljenici. Jaukne. Lihvar zaplače. Čitaju Evanđelje po Mateju. Dvojica u ime Jednoga. 19. Soneti su ostarjeli novi rat samo što nije pa čemu išta poduzimati zadajemo jedno drugome oštru bol koja se širi leđnom moždinom kažeš da mi njušiš menstruaciju sunce moje, danas ti kuhaš objed 20. Toponimi koji završavaju na EZIJA predmnijevaju širinu, raštrkanost, toplinu, siromaštvo. Palme, datulje, bisage, ribe crveno zelenih pruga, majmunolikog čovjeka, ljekovitu srčiku protiv dijareje. EZIJA EZIJA Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
16. Ne spominjem se...
da sam ikad čula kako se smiješ.
Pa, ipak, odnekud dopire tvoj smijeh. Prizor je sličan kući u kojoj smo se rodili, a zapravo su nas ljigave i uplakane dovukli iz bolnice. Zvukovi i boje u sjećanjima ne podnose led i bjelinu. Šarenim jastucima, plišanim zečevima gađam planine odakle dopire tvoj smijeh. Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
13. Štujem san od pretprošle noći...
sviđa mi se nedvosmislena poruka
boje intenzivno zelene i žute i to što sam po vlastitoj želji mogla ulaziti u nj izlaziti iz njega i to što ne znam jesam li ista hoću li ikada biti ista biti nalik onoj od pretprošle noći 14. Nastojim se usredotočiti na brežuljke. Teško mi ide. Sama riječ brežuljak kotrlja se, udaljuje od sebe. Od njega. Brežuljka. 15. izumili smo ganutljivu šutnju rebrenica opuštenih kao kod stihova ili bara u kojem se svirao nekoć jazz. kadar se upravo premotava. naša je šutnja empatična urotnička erotska nabijena sulfatom o koji otireš moju ženku my beast my dearest beast sklapam jezik sklapam sklapaš odron jutra kadar se upravo premotava Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
10. znamenke pomno obavljaju...
svoj smisao. one su jedini poznati pojmovi koji obavljaju smisao: svi drugi smisao nalaze, ne nalaze; obavljaju teške ili manje teške poslove. ma koja znamenka da se odabere u stravičnom je suodnosu s bezgraničnim brojem ostalih znamenaka, pa oduzmemo li je od te beskonačnosti dobivamo rezultat: beskonačnost minus jedan, a jedan može biti sedam, tisuću devedeset i šest, pet bilijuna.
O ulozi ništice nemoguće je progovoriti u nekoliko redaka. dogmatska ništica. 11. stanjujem se pokatkad onda opet širim. ne bih rekla da je to povezano s mojim duhom, poglavito ne s tijelom. stanjenje odnosno širenje graniči s projekcijom mojega imena, njegove numerološke radijacije ili pak onotvarnog zanosa koje se zrcali u granulama kozmičkog adrenalina, sitnozorne štitnjače. 12. Da bi uslijedila pjesma valja mi se presvući u jutarnji haljetak kupljen na sajmu za velike vrućine valja mi ući stopalo po stopalo gležanj po gležanj trbuh po pupak po bokove po struk po grudi po vrat ući u vrelu kupku izrezanu iz recepata boga Ozirisa i sve je tu mlijeko češnjak nestašica vode moj torzo hladi se na mramoru Oziris mi je posve stran ama baš ništa ne znam o njemu redigiram mu božanske slojeve neuhvatljive skliske ti nisi moj bog ovo nije moja pjesma Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
9. ah, more,...
...obeshrabreno zavjetrinama u koje su se zaricali diftonzi tvrdi suglasnici jestive rime dušobrižni soneti, riječju - sve i sva što mišljaše da može u sebe primiti more kao da je ocean od mora veći i kao da ga pogledom zaokruživši zapečaćuje u prostor više u prostor manje
a nije se pitao taj nesretni sonet je li možda upravo more u kakvom rodu s petom dimenzijom unatoč infantilnosti ovoga upita ustvari upravo poradi te djetinje hrabrosti bilo bi poetski vinorodnije stihotvorno bezazlenije ah, more, preorano, izdano na samom Početku zanijekano Isus hodi morem ka malovjernima Petar grca pijetao triput ne triput da ljubim Te Gospodine Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
8. Priča je već...
...ostaklila pretplatnička lica smjestila se do termina nakon objeda a onda su grunule feministkinje sastavljačice antologije ženske poezije tamo nekog stoljeća a ja sam imala na sebi ružičaste gaćice ukrašene čipkom nanožnicu po uzoru na Mariju Magdalenu i sav taj demodirani image pritisnuo je dugme delete slovo po slovo priča se gubila brisala nestajala rekla bih topila se ali to bi bila laž nema utopljenika na kompjutoru samo recycle bin save yes no close
Livia - - - - - nastavlja se - - - - - |
7. Oprosti i barem mi...
...povjeruj da sam te odista morala izmisliti bila je omara vagoni su stajali na mjestu veslo se sušilo na žalu pa mišljah da je tebi sve to
koga bi izmislio doli mene i moje nevjere i zdvojnosti Livia - - - - - - - nastavlja se - - - - - - - - |
4.Misao na Njega...
...satkana od tolikih bifora, crno bijele arabeske, misao na Njega, nadspolna, nadrodna, bezrodna, speachless, vraća se kući vraća se kući
5. Premda sam ti prodana u bescjenje u nadnaravno u samoubojito premda sam ti darovana poput najubogije drške za kuhinjske krpe usuđuješ se mijenjati mi imena gurati me u vokativnu enklavu u bizarni sanskrtni ćumez od hedomisticizma 6. Svaki put kada nakanim napisati pismo svojoj nerođenoj sestri presreetne me neki svetac, flagelant neka stigmatizirana mučenica čije grlo još pušta vapaje iz katakombi moja sestra se možda i raduje što joj ne pišem jer tako ju ne obvezujem na odgovor na one ženskaste detalje a zašto je mama tebe a nije mene a ozonske rupe malignitet u porastu tatina mezimica moja sestra na jednoj fotografiji bijeljoj od ostale površine zahodske školjke taj pečat to mjesto o koje se na trenutak zaustavila prije negoli je iscurila prije negoli je vodokotlić zaklokotao izasrana ispišana namakana menstrualnom krvlju bijelja od leđa još netaknutih flagelanata mlada i mudra i lijepa moja sestra odrješena od pisama tajnih poruka mezimica tatina livia - - - - - - - nastavlja se - - - - - - - - |
Mojoj nerođenoj sestri
1. Sjevernjača kaplje - jezero po jezero - i poslije dugo vremena ušuškana u dimenziju rahlih otpadaka misao na Njega budi se ispod mene / ispod nadspolnog on ona ono / ispod rodoslovlja koje baštini kolektivnu svijest humanoidnih grančica
2. I ova se hrid odvaja od kopna i sama postajući kopno, poput pobunjena anđela u raju zemaljskog vrta, žene slikaju konje, a moja fatalna replika lijepi se o mliječno zimsko okno probodeno fazanovom krvlju, teatralnim vršama anakronih urođenika futurističkih počinaka debitantskih dana leptirova dana leptirova a ljeto je i Isus se spotiče između tanga i losiona protiv ultraljubičastih zraka 3. Još pokoji magleni vrt, brazda uronjena u drveno srce začahurenih stvari, još pokoji pogled na kaligrafski prijepis smrti, jedne po jedne, sve dok se grobovi ne otkrave dok ne izluče svoja znamenja od svinuta drva, rascijepljenih travki, ljekovitih slova, stopala uokvirenih profilima od opore magme, studenih prstiju vlastodržaca livia - - - - - - - - nastavlja se - - - -- - - - - - |
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv