...obeshrabreno zavjetrinama u koje su se zaricali diftonzi tvrdi suglasnici jestive rime dušobrižni soneti, riječju - sve i sva što mišljaše da može u sebe primiti more kao da je ocean od mora veći i kao da ga pogledom zaokruživši zapečaćuje u prostor više u prostor manje
a nije se pitao taj nesretni sonet je li možda upravo more u kakvom rodu s petom dimenzijom unatoč infantilnosti ovoga upita ustvari upravo poradi te djetinje hrabrosti bilo bi poetski vinorodnije stihotvorno bezazlenije ah, more, preorano, izdano na samom Početku zanijekano
Isus hodi morem ka malovjernima Petar grca
pijetao triput ne triput da ljubim Te Gospodine
Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
Post je objavljen 08.02.2005. u 16:23 sati.