Dok se šuljamo...
...poput gonjenih prestrašenih zvijeri, a samo smo nas dvije i lovina i lovci, za te hajke utopljene naizgled u obiteljsku tragediju jer mrtvac se hladi na odru i pogled na njega bje cilj ovoga putovanja, ona - Eva pretače se u Mirjam, vidi poslije dugo vremena bijele križeve na zidu moje sobe, onom zidu gdje se nalaze uzglavlje kreveta i Raspelo poviše. Pa, iako joj uvijek tumačim, prkosno, pobjedonosno, kako se naši bogovi ne će nikada sresti, ona u toj svojoj malenosti odista nalikuje nečemu nedodirljivo svetom, plahost joj je autohtona poput Otoka koji u njezinoj mašti poprima čudne krajobraze, kao da je njezina ljubav spram Otoka ucrtala uvale, drage, borove šume, pustopoljine, sitne arhipelage sastavljene od nekoliko škoja, kao da je, ne koristeći se ciljano, ne zlorabeći svoju sponu s bijelim križevima ipak, iako noktiju zabijenih u moja još nerazvijena ramena, ipak majka i prijateljica, ranjiva i ranjena, nositeljica svekolikih sramotnih boleština, genotipskih grešaka, nepredvidljivih podivljalih kromosomskih prasnuća koji su se otirali o njezin strah sve do točke kada se užeže ljetna već lipsala prijetnja, znak ucrtan na nebu kao bijeli križevi što se ukazuju Evi koja u liku Mirjam percipira bijele križeve na kojima bijahu ili će biti raspeti naši bogovi bogovi koji se nikada ne će sresti ili se pak nikada razdvojili nisu, jedino smo mi te, i to samo kapljice unutar mnoštva tih nekih, koje vjerujemo, pobožno, preplašeno, apokaliptično, finemillenijski vjerujemo da su naša lica i naša imena zalutala i traže se i naći će se i opet smo na onoj patetičnoj ofucanoj priči o Hermesu i Afroditi, samo što ovdje nije riječ o spolovima; naša lica i naša imena su nadspolna, a tek kada se u rijetkim trenutcima pronađu i sintetiziraju, pa onda susretnu, tek tada nošene nevoljama obiteljskih prepoznatljivosti u stanju smo, za vlastiti sitan, ali nužan probitak, poslužiti se principima iz plemena prvotnih nagona, za potentnom zaštitom koju može pružiti i poneki vokal, poglavito konsonant, a isto tako, u redu je da se osvrnemo i na nježnu krhkost tekućeg pudera što ga nanosim na lice tapkajući po kapcima gusti talog bijelog praha, a sve, kao što rekoh, pod okriljem nepobitne obiteljske tragedije koja je, u okvirima i okolnostima masovno dokazivih činjenica itekako konkretnija i tvarnija od naših lica i imena i njihovih muško ženskih predznaka i njihovih odgođenih zalutalih ili izvedivih susreta.
Livia - - - - - - - nastavlja se- - - - - - - |
| prosinac, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv