|
|
| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Im better of alone anyway....
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
"Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama....
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
traži sreću.
sreću u malim stvarima.
Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
Osoba koja voli sanjati.
I fali mi moj prijatelj.
moj veseli prijatelj...
Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.
Alice
Ekonomist
Eliyah
Jack White
Em
no name.
otisak srca
Souldinshadow
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
I'm falling apart, I'm barely breathing
With a broken heart that's still beating
I evo pišem već po ko zna koji post. Neda mi se često.
Umorna sam od svega. Škole,previše razmišljanja,ljudi koji su sve
gori i gori i ostalih sitnica koje su meni trenutno velike.
Prolazi vrijeme. Šteta što ga nemogu zaustaviti.
"Premalo je znam
Ostalo sad vremena u satu pješčanom.
Svako zrno htio sam zaustavit, a znam da ne mogu.
Uzalud se trudim kada s druge strane
Gledaju me oči hladne."
Ali ipak.
U sjećanju će mi uvijek ostati oni trenuci koji su posebni.
Uvijek se rađe sjećam onih sretnijih trenutaka ali oni gorki i teški
uvijek mi nekako prevladavaju. Ljudi mi govore da se rađe sjetim onih dobrih. Željela bih da to mogu... ali uporno me prate oni suprotni.
Kao da ne mogu pobjeći od toga. Od njega, a toliko sam puta stvarno mislila da sam konačno zaboravila,krenula dalje. Toliko puta.
Mislila. Već sam i sebi dosadna.
Poprilično.
Otvorim ladicu i ugledam tu sliku. Bili smo nasmiješeni. Sretni.
Vjerovala sam u tu bajku, danas sam shvatila da ništa nije tako kako se čini.Čak i mislim da to nije dobro za mene, jer sada sam u svom nekom svijetu i ne dopuštam da se itko previše približi.
Panika.
Ulovi me panika kada netko pokuša.
Strah.
Vidim da to nije dobro. Ali nemogu si pomoći.
Voljela bih znati kako ljudi doživljavaju mene kao osobu. Smatraju li me normalnom? Što je to normalno uopće?Postoji li to.
Svi smo drugačiji.
Kao što mi je i on jedno davno rekao da sam posebna i da nisam kao drugi. bullshit.
Vidim kako je to mislio.
sranje.
sranje.
mrzim ga.
jel to normalno?
Sljedeći put ću napisat neki dubokoumniji post.
I potrudit ću se da on ne bude dio tog posta.
Možda nije ni toga vrijedan da bude tu negdje u mojoj zbrkanoj glavi.
Nek nestane.
Nestani.
*Lijepo spavaj. Sanjaj. Živi sada svoje snove. Kako si i sam rekao.
