|
|
| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Im better of alone anyway....
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
"Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama....
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
traži sreću.
sreću u malim stvarima.
Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
Osoba koja voli sanjati.
I fali mi moj prijatelj.
moj veseli prijatelj...
Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.
Alice
Ekonomist
Eliyah
Jack White
Em
no name.
otisak srca
Souldinshadow
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Zaljubit ću se sutra.
Gledam i razmišljam si, imam li ja išta za napisati ovdje više?
Koliko se toga moglo promjeniti od zadnjeg posta.
I nije ništa previše.
Znam samo da mi vrijeme leti kao da sam jučer bila dijete.
Kao da sam se još jučer prvi put upoznala sa ljudima koji su mi i dan danas u životu. I zahvalna sam Bogu na tome.
Sječam se svoje prve ljubavi, svojeg prvog plakanja, kada sam prvi put shvatila kako je to izgubiti dragu osobu.
Sječam se groblja, sječam se da sam bila mala, ali sam plakala za njom.
Nisam shvaćala zašto se to desilo, gdje mi je sestra otišla ali sam znala da je više na ovom svijetu neću sresti.
Kada si dijete sve nekako lakše shvatiš, kad si dijete si i najpametniji.
Danas kao već odraslija osoba (koliko mogu biti) teže prihvaćam neuspjeh,
teže prihvaćam kada ljudi odu.
Shvatila sam da sve ovisi o nama. O našem pogledu na svijet.
Gledaš li ga crno, biti će crn.
Jednostavno.
Jer kako se kaže, svako je krojač svoje sreće.
A onaj koga zadesi nesreća, naučit će na svojim greškama.
Mnogo toga se promjenilo od prošlog posta.
Vidim i sama.
Bolje shvaćam stvari.
I ovim postom samo želim zahvaliti svim ljudima oko sebe koji su tu
u lošim i dobrim vremenima.
Jer u nevolji se prijatelj poznaje.
Možda ovo nikad nećete vidjeti jer je ovo samo moj anoniman blog.
HVALA VAM.
I hvala tebi, shvatila sam da nisi ipak ono što sam tražila.
Da sigurno negdje postoje bolji od tebe.
Ne trebaš mi više.
Drži se nje.
Voli vas.
Ja.
