|
|
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Im better of alone anyway....
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
"Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama....
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
traži sreću.
sreću u malim stvarima.
Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
Osoba koja voli sanjati.
I fali mi moj prijatelj.
moj veseli prijatelj...
Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.
Alice
Ekonomist
Eliyah
Jack White
Em
no name.
otisak srca
Souldinshadow
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Čije ime šapneš prije sna?
Noć je. Mrak se spustio u ulice ovog sasvim malog grada.
Proljeće je. Nije toliko hladno. Ljudi hodaju mračnim ulicama.
Ulična lampa osvijetli pokoji osmijeh, suzu ili neko neodlučno lice.
Svatko u svojim mislima, svojem svijetu, sa svojim problemima.
Ponekad pomislim da li se ikada u tim lutanjima sretnu osobe
koje dijele sličnu sudbinu. Srodnih duša.
Sretnu li se ikada a da to ni neznaju?
Slušajući tišinu. Pomislim si često je li moguće da svatko od nas
ima srodnu dušu. Nekoga tko nas u potpunosti razumije.
Je li moguće da postoji netko tko će te savršeno razumijet,tvoja razmišljanja,
tvoje pokrete, tvoje izraze lica. Tvoj način govora.
Da li će razumijeti sve ono što tebe opisuje kao osobu.
Ono što ti jesi zapravo.
Odgovor na to zasada još neznam. Mislim da neću ni znati.
Ipak. Osoba sam koja voli sanjati, maštati, živjeti u nekom svom
svijetu. Znam. To i nije uvijek dobro. I znam. Često se razočaram u životu.
U ljude.
No ipak i dalje sanjam.
Nadam se da postoji netko tko će razumijeti i ovu izgubljenu dušu među
milijunima njih.
Možda su to samo moje glupe misli običnog djeteta.
Smatram se i dalje dijelom svijeta djece. Možda lažem samu sebe.
Tako mi bude lakše kada zagusti.
Varam li se. Možda. Nije me ni briga.
Noć je. Ti već spavaš. Sanjaš.
A di sam ja?
Čovjek se ni ne okrene a prođu tolike godine.
Sječam se trenutaka kada sam krenula prvi put u školu.
To su bile sasvim lijepa sjećanja na dane kada je sve bilo
tako lagano. Život se činio kao igralište a ja dijete koje se bezbrižno igra.
No...
danas je drugačije. Ljudi su drugačiji. Ja sam se promijenila.
Ne previše. Mislim da sam i dalje ona ista, mislim da sam rijetka od onih koji ostaju isti nakon dolaska u srednju školu. Makar sada još malo
i taj dio mog života završava i počinjen nešto novo.
I dalje mislim da ću ostati ona ista. Ja.
I ne sramim se toga već ponosim mnogim stvarima u svojem životu.
Drago mi je da sam upoznala ljude kojima mogu vjerovati i na koje
mogu računati. Hvala vam!!
Hvala što ste uz mene kad mi je to potrebno.
Hvala.
Zbog toga, znam kakvi ste.
Potrebno je osobu upoznati prije nego nešto govorimo o njoj,
A vi... vi ste me razočarale.
Pali ste u mojim očima.
Iako sam i dalje dobra prema vama , znajte...
Da više nije isto.
Nemožete vrijeđat osobe do kojih mi je stalo, nemožete.
Neću to dopustit.
Nemožete govoriti gluposti o nekome a da nemate pojma o prošlosti te osobe, da nemate pojma što je u životu netko prošao. Nemate pojma koliko se osoba trudi da sve bude u redu da ju vi zavolite.
Ne.
Zašto ljudi ne razmišljaju malo o takvim stvarima?
Nemogu reći da sam ja takva, ali trudim se o nekim osobama razmišljati
kakvi su doista unutra. Trudim se.
Vi se nikad niste potrudili. Nikada.
Povrijedili ste osobu do koje mi je stalo. Povrijedili ste mene.
Hvala vam.
Što sam saznala kakvi ste doista i što znam da odsada pazim što
govorim pred vama.
Hvala.
Divne ste prijateljice.
Kada čovjek shvati neke stvari o životu.
Pomisli. Kuda ide ovaj svijet? Kuda idemo mi?
Nadam se.... na neki bolji svijet. Tamo gdje nema mržnje, svađa,
ljubomore...
Tamo gdje je sve lijepše.
Ovaj svijet ide samo prema gorem.
A mi.. mi smo ti koji ga takvim činimo....
*I`m a supergirl.
And supergirls don`t cry.*
Da. Ne plačem više.
Suze su nestale. Same od sebe.
Možda se i jesam izgubila sama u svojim mislima
u svom svijetu....
Ali taj moj svijet mi se više sviđa nego ovo što doista
vidim. Ova realnost. Tako stvarna i nepoštena.
On mi se počeo motat po glavi.
Meni tako nepoznat. Stran.
Ali... ne odlazi iz misli. Našla sam neku nadu.
Shvatila sam da možda ipak ima nade za moje srce.
Ti si sretan. A ja sam odlučila pronaći ponovno nešto
na što se mogu osloniti. Pronaći svoju sreću. Baš kao i ti.
Veselim se možda glupostima. Ali za mene, to su bitne stvari.
Nije mi bitno što moje prijateljice skoro sve imaju osobu kao što
si meni bio ti. Nije mi bitno što sam sama.
Osjećam se ispunjeno.
Bolje. Sretnije.
Moja duša je mirnija.
Spavam noćima. Zamisli.
Jedino.. pitam se....
Dali si ti bio osoba kojoj je ikada bilo doista stalo kao što
si govorio ili si samo jedan od onih koji govore te,tako
jake riječi,svakome. Govoriš ih i njoj na isti način kao meni?
To je jedino što me zanima o tebi danas.
Drugo. Ne želim znat.
Hvala ali ne. Vjerujem niti tebe ne zanima moj život.
Ali evo da znaš. Super sam, hvala na pitanju.
Trenutno u mislima mi je netko drugi...
Tvoja slika i tragovi blijede.
Samo nek izblijede.
nije me briga.
Laku noć.
Sanjaj ju.
voli ju.
ja sam dobro.
ali voljela sam te.
volim li te još?
