|
Ti si razlog zbog kojeg živim ♥
petak, 26.03.2010.
Upravo su mi kroz glavu proletjele mnoge misli.
Sjećanja. Uspomene.
Tvoj smijeh. Tvoje šale koje samo ja i ti razumijemo.
Oni glupi razgovori na msn-u.
Slušam našu pjesmu.
Simple Plan - I Can Wait Forever...
Ti uvijek znaš što mi treba.
Ne štediš na zagrljajima.
I kad mi trebaju i kad mi ne trebaju...
Uvijek znaš što treba reći.
Volim kad mi pjevaš. To me smiruje.
Znaš što mi je čak ni kad ja sama to ne znam.
Ti si moje rame za plakanje (i spavanje).
Možeš me nasmijati i kad sam u najgorem mogućem raspoloženju.
Jedino me ti razumiješ.
Jedino me ti prihvaćaš takvu kakva jesam.
Kao da te znam cijeli život.
Postala sam ovisna o tebi.
Znaš svaki moj dan jer ti ga detaljno opišem.
Znaš sve moje simpatije.
Moje stavove.
Znaš kako me razveseliti.
Samom svojom pojavom mi uljepšaš dan.
Sve što smo prošle... Rado bi to ponovila.
Ne želim te izgubiti.
A bojim se da bi mogla.
Još godina i pol, i idemo u srednju.
Ne znam da li ćemo ići skupa, ali već mi sad fališ.
Tko će me nasmijavat "TK-forama" ?
Tko će biti moje rame za plakanje ( i spavanje) ?
Volim te. Trebam te. Najviše na svijetu.
Bez tebe, ja nemam razloga za život.
Ja tebe trebam.
Ti me držiš na životu.
Ti me uveseljavaš.
Daješ mi nadu.
Usrećuješ me.
Za tebe bi sve dala.
Pa čak i život...
Za moju BFF. Volim te. Puno. Previše. Najviše. ♥
Javljam se. Živa sam.
subota, 20.03.2010.
Hello piplsi.
Javljam vam da sam živa. I zdrava. Nisam bila ovdje već... Duuuugo. Jednostavno nemam vremena, a i više se bavim svojim blogovima na kojima pišem priću (linkovi su u boxu s linkovima). Bili smo na natjecanju iz prve pomoći. 3. smo. Al glupa 3 boda su nam falila da idemo dalje. To će me grist... vječno. Svi ćemo dobit 5 iz biologije, a to znači da me ni ovaj mjesec neće pitat. Razočarana sam zbog ta tri boda, ali sam svejedno sretna i ponosna na sebe i cure s kojima sam bila u ekipi. Sve smo bile živčane, pod stresom, neispavane (pa bar neke) al uspjeli smo se sabrati, i napraviti to kako spada. Profesorica je ponosna na nas.
Provela sam 8 sati u školi zbog tog natjecanja. Natjecanje se održavalo na 5 lokacija, a jedna od njih bila je naša škola. OŠ Julija Klovića. Od pola 10 sam tamo. Prvo je bilo natjecanje za osnovnoškolce. Počelo je u 10, i trajalo do negdje 13. Imali smo 2 radilišta, 3 testa iz humanih vrednota, i jedan test iz prve pomoći. Problem je u tome što su nama rekli da će biti 2 testa. Jedan iz prve pomoći, a drugi iz humanih vrednota, i da će biti 1 radilište. Glupo je i to da smo pisali 3 testa iz humanih vrednota, a to je sama povijest. Kao da se natječemo u humanim vrednotama, a ne u prvoj pomoći. Zatim je u 14 počelo natjecanje srednjoškolaca, i to je trajalo do negdje 18 h. Mogla sam nakon završetka natjecanja otići kući, ali nisam htjela. Ostala sam u školi kao vodič, jer se natjecatelji nisu mogli sami snalaziti u hodnicima škole. Bilo je glupih stvari, bilo je smiješnih stvari. Mislim da će mi ovo ostati dugo u sjećanju. Premorena sam. Već je pola 11. Budna sam od 8. Neću javiti za post, jer sam tako umorna, da ću sad kad objavim post najvjerojatnije otići spavati. Žao mi je zato što nisam čitala vaše postove, i što nisam vraćala komentare. Ispravit ću to, ali sutra. Evo, tko vidi post neka komentira. To bi mi puno značilo.
Pozdravlja vasm vaša FREAK-uša.
O vidi ti to. Posjeta. Čini se da me se inspiracija napokon sjetila :D
utorak, 09.03.2010.
Dosta mi je. Ne mogu više ovako. Što si to činim?
Moram se pokrenuti. Moram nešto napraviti.
Ne mogu više samo sjediti. Krajnje je vrijeme da nešto učinim.
Moje je vrijeme. Moram se promijeniti. Moram.
Više nisam ona stara.
A tek sad shvaćam da bi trebala biti.
Mislila sam da sam sretna, ali nisam bila.
To je samo varka. Krinka.
Nevjerojatno pomno osmišljena.
Zapustila sam sve, pa tako i život.
Mislim da sam učinila nešto dobro, ali tek sad vidim da nisam.
Je li gotovo?
Je li prekasno?
Mogu li popraviti svoje greške?
Ne znam. Ali znam da se mogu truditi.
I hoću. Trudit ću se.
Došlo je moje vrijeme.
Vraćam se na staro.
Sada će sve biti kako treba. Mora. Nadam se.
Krećemo od malih koraka, ali uskoro će se vidjeti rezultati.
Znam da ovo moram napraviti.
Dosta je bilo.
Okrećem novi list.
Krećem ispočetka...
Do sljedećeg posta pozdravlja vas vaša FREAK-uša :D
P.S. Mali dodatak:
U linkovima možete naći i moja dva bloga na kojima pišem priče. Nadam se da ćete svratit i pročitat. Ljubim vas sve. Puffa :*
|
