|
Bla bla bla.
petak, 26.02.2010.
Evo mene napokon. Hvala svima koji ste me tješili i podupirali. Drago mi je da još ima dobrih ljudi koji žele pomoći drugima. Ona grupa ja obrisana!
Danas sam na informatici natjerala tu curu da ju obriše. Napokon je sve na svom mjestu.
Dolazi nam proljeće polako. Već sunce sija. Jedva sam dočekala. :D
Već mi idu na živce zima i snijeg i hladnoća -.-
U školi je bilo dobro. Najviše me iznenadilo to da me nitko nije izazivao za grupu, a napravljena je prije točno tjedan dana. Čini se da ma ipak ne mrze svi tolko. Ili me se možda boje.
Nisam više ni toliko nervozna, a i na satu sam danas više-manje sve pohvatala. Čini se da se proljeće ne budi samo oko mene nego i u meni. Jedino što mi kvari raspoloženje je nadolazeće "proljetno čišćenje". Stara će opet gnjavit sa svojim pretjeranim čišćenjem.
Osjećam da smo svi sretniji. Valjda to sunčeko tako utječe na nas.
Zujim okolo.xD Al danas sam baš sretna. Ne znam zašto. Valjda je ovo moj dan. Nisu me pitali zemljopis i povijest.
Razmišljala sam nakon svega s fejsom da ga obrišem, ali možda bolje ne. Čisto tako da vidim kad naprave još neko sranje, i da na saznam zadnja.
Slušam novu pjesmu od Justina Biebera. Baby. kLik.
Meni je prepre, ali svako ima pravo na svoje mišljenje. Nadam se da neće bit vrijeđanja zbog njega, jer ja ne vrijeđam druge ako slušaju ono što se meni baš i ne sviđa.
Trebala bi počet učit. Svaki put si kažem: "To je to. Sad se moraš primit knjige." i završim na kompu, pred televizorom ili na telefonu... Nadam se da nije prekasno za novogodišnje odluke, jer ja bi odlučila da počnem učit više. Iskreno, pojma nemam šta mi se događa. Odjednom želim ispravljati sve pogreške u životu. Pokušavam biti bolja osoba. Ali ne znam zbog čega. U zadnje vrijeme i puno razmišljam. O budućnosti. Prošlosti. Sadašnjosti. Prijateljima. Obitelji. Školi. Svemu.
Razmišljam i o koncertu. TH dolazi i kod nas. 28.03. nastupit će u Areni Zagreb. Moram nagovorit starce da me puste.
Baš i ne pokazuju kao da mi misle kupit kartu, ali probat ću ja to sredit svojim lijepim psećim okicama. xD
Danas sjedim ja u Klaićevoj u čekaoni. Na TV-u Vip Music Club i baš puste WBMW (World Behind My Wall). Bila sam preehepii.
Samo, bolje bi bilo da ljudi oko mene nisu stalno mljeli. Možda bi i čula nešto -.-
Ma neću vas više gnjaviti. Eto našvrljala sam nešto samo da znate da sam živa i da ne namjeravam zapustit ovaj blog. Još.xD
Svidio mi se broj komentara na prošli post. Samo tako nastavite. Na žalost nije mi htio prikazat sve komentare pa sam ih čitala kroz blog editor -.-
Vraćam vam sve komove (ako na vratim odmah, uskoro ću) zato dajte si oduška.
Pozdravlja vas i grli i ljubi vaša FREAK-uša.
Zar sam to zalužila? Zar nema granica?
petak, 19.02.2010.
Jučer se svašta dogodilo. Meni.
Saznala sam da me prijateljica (koju znam 8 godina) mrzi iz dna duše.
Ma to sam i slutila, ali nisam znala da me može tako mrzit, a znamo se godinama.
Ogovara me svako malo. Nije mene briga za to. Može ona meni iza leđa govorit šta god hoće.
Kao da me briga.
Ali eto, jučer dođem ja na fejs i naiđem na stranicu.
Stranica govori kao da sam se ja zaljubila u nekog debila.
Nemam pojma tko je to napravio (makar već imam par sumnjivaca) i ne shvaćam zašto.
Nikome nikad takvo nešto ne bi mogla napraviti. Zašto su onda meni?
Mogla bi to prijaviti policiji, ali probat ću riješiti sama.
Još više me vrijeđa to da je puno mojih navodnih prijatelja postalo fan te stranice.
Dobro je jedino to što ja napokon vidim tko mi je prijatelj, a tko nije.
Na moju sreću u školi se nije digla frka.
Ma iskreno, za cure me nije briga, ali kad bi me dečki počeli maltretirati, mislim da to ne bi podnijela.
Previše su zli.
Tek shvaćam da je naša škola ko divljina.
Svi su protiv svih i svako misli samo na sebe. Pravi prijatelji su rijetki, i obično se oni dobri nađu izvan škole.
Mnogi su me razočarali, a neki su me ugodno iznenadili.
Oni za koje nikad ne bi rekla da me vole su pokazali da im je više stalo od mojih takozvanih prijatelja.
Tek sam sad uvidjela kakvo je facbook zlo.
Maltretiranja nisam primjećivala dok se to nije dogodilo meni.
Vidim da bi trebala biti bolja osoba. Da bi trebala prihvaćati sve, i da su pravi prijatelji neprocjenjivi i rijetki.
Osjećam se tako glupo jer sam vjerovala ljudima.
Sad bi se najrađe zatvorila u sobu. Da nikog više ne vidim.
Razočarana sam, povrijeđena, uvrijeđena...
Prijavila sam stranicu s svog, sestrinog i prijateljičinog fejsa, i molila sam jos neke prave prijatelje da to isto naprave.
Nadam se da će se to obrisati.
Evo sada stranica ima već 30-ak obožavatelja...
Ne znam dal da plačem il se smijem.
To je stvarno jadno. Ta stranica.
Vratila bi toj osobi istom mjerom, ali ne želim se spuštat na njen nivo.
Smislit ću ja nešto još gore. :D
Hvala vam ako ste pročitali.
Nadam se da vas nisam previše zagnjavila.
Morala sam se ispuhati negdje.
Ako imate neki prijedlog kako da se osvetim (makar to nije nabolje rješenje, ali takva sam ja) javite u komentarima.
P.S. Molila bi sve koji me žele i dalje čitati nek se jave. Tako da znam koga da obavještavam o novom postu.
Pozdravlja vas vaša FREAK-uša
Valjda je vrijeme za novo.
srijeda, 17.02.2010.
Evo me.
Naravno, bez inspiracije -.-
Napusti me baš kad trebam pisat post.xD
U školi gnjave kao i uvijek.
Kemija pogotovo. Namučim se da naučim sve i naravno da me kurva neće pitat.
Zašto bi?
Jednostavno mi se ništa ne da. Visim na fejsu i msn-u.
Prestala sam učit i pisat zadaće. Samo bi spavala...
Dođem doma i odmah na komp. Starci su mi već prijetili da će mi zabranit komp, al baš me i ne dira to.
Ne da mi se.
Htjela bi dobro proći u školi ove godine. Htjela bi se zabaviti. Htjela bi napraviti nešto.
Ali nemam volje i snage.
Bila sam sretna, a sad me sve nešto deprimira.
Spava mi se. Umorna sam. Nemam volje.
Gledam ljude oko sebe. Pogotovo u školi.
Do sad nisam primjećivala koliko su bahati.
Posvađala sam se s jednom curom oko neke sitnice.
Shvatila sam da mi je samo do svađanja. Ali, i njoj je.
Promijenila sam se. Nisam više ona dobra curica. A tako bi to htjela ponovno biti.
Od svuda slušam kako me ogovaraju. Ne znam šta bi ja sad trebala.
Da pravim paniku? Neee. Nije vrijedno truda.
Ne shvaćam kako me netko može toliko mrziti, a bili smo prijatelji 8 godina.
Ma i nije me briga.
Danas je bilo lijepo vrijeme (vidite da sam očajna kad o vremenu pišem.xD).
Bila sam sa starom u DM-u. Malo obnovit zalihe šminke :D
Ne da mi se više pisat, a vjerojatno ni vama čitat.
Ispričavam se što vas gnjavim ovakvim dosadnim postem.
Pozdravlja vas vaša FREAK-uša :D
Happy :D
subota, 13.02.2010.
Eto, ja sam prehepi.
Ne znam zašto. Jednostavno...
Bez razloga.
Sunce nas je odlučilo malo posjetiti.
Subota je...
Ma super sam.
Eto, nema više inspiracije.
Samo sam sretna :D
.memories.
subota, 06.02.2010.
evo sjedim za kompom i gledam kroz prozor...
glupi snijeg stalno pada.
prisjećam se djetinjstva.
dok sam imala 5 godina.
bilo je puno lakše onda.
vrtić...
to je bila najbolja ekipa.
ne kažem da ne volim
svoje sadašnje prijatelje.
obožavam ja njih, ali...vrtić.
bilo je puno jednostavnije onda.
svi smo si bili supp.
niko nije bio osuđivan zbog odjeće, načina razmišljanja...
svaki dan bi jedva dočekala da dođem tamo.
a kakve smo sve gluposti radili.
imam mali milijun uspomena.
kad bi se mogla vratiti. bar na jedan dan.
...
prisjećam se svih sranja koja sam napravila.
što bi dala da to sve mogu ispraviti.
gledam u crtež koji sam nacrtala kad sam imala 6 godina.
divne godine...
izgubila sam kontakt s puno ljudi.
neke sam pronašla na fejsu, ali neke nisam.
i fale mi.
...
sjećam se sreće...
sada je tako teško nasmiješiti se.
onda me i najmanja sitnica razveselila.
bili smo jednostavni.
voljeli smo se.
živjeli smo od jutra do sutra.
...
promijenila sam se.
svi smo.
želim biti kao prije, ali ovo mi se uvuklo pod kožu.
nisam više ona mala djevojčica duge kose
i nasmiješena lica.
gledam svoju sestru.
svi kažu da smo nevjerojatno slične
i da sam ja u njenoj dobi izgledala baš kao ona.
zla sam prema njoj.
vidim to.
ali ne mogu prestati biti takva.
najviše me iznenađuje da me voli bez obzira na sve.
oprašta mi što god joj napravim.
i dalje mi dolazi onako sretna što me vidi.
sve dijeli sa mnom.
...
razmišljam o svojim prijateljima.
7. sam razred.
još malo i gotova sam s osnovnom.
hoćemo li ostati u kontaktu?
ili ću ih izgubiti kao i prijatelje iz vrtića...
što ako ih izgubim?
hoću li ikad naći tako dobre prijatelje?
mogu li si oprostiti?
...
|
