Marketing
.memories.
evo sjedim za kompom i gledam kroz prozor...
glupi snijeg stalno pada.
prisjećam se djetinjstva.
dok sam imala 5 godina.
bilo je puno lakše onda.
vrtić...
to je bila najbolja ekipa.
ne kažem da ne volim
svoje sadašnje prijatelje.
obožavam ja njih, ali...vrtić.
bilo je puno jednostavnije onda.
svi smo si bili supp.
niko nije bio osuđivan zbog odjeće, načina razmišljanja...
svaki dan bi jedva dočekala da dođem tamo.
a kakve smo sve gluposti radili.
imam mali milijun uspomena.
kad bi se mogla vratiti. bar na jedan dan.
...
prisjećam se svih sranja koja sam napravila.
što bi dala da to sve mogu ispraviti.
gledam u crtež koji sam nacrtala kad sam imala 6 godina.
divne godine...
izgubila sam kontakt s puno ljudi.
neke sam pronašla na fejsu, ali neke nisam.
i fale mi.
...
sjećam se sreće...
sada je tako teško nasmiješiti se.
onda me i najmanja sitnica razveselila.
bili smo jednostavni.
voljeli smo se.
živjeli smo od jutra do sutra.
...
promijenila sam se.
svi smo.
želim biti kao prije, ali ovo mi se uvuklo pod kožu.
nisam više ona mala djevojčica duge kose
i nasmiješena lica.
gledam svoju sestru.
svi kažu da smo nevjerojatno slične
i da sam ja u njenoj dobi izgledala baš kao ona.
zla sam prema njoj.
vidim to.
ali ne mogu prestati biti takva.
najviše me iznenađuje da me voli bez obzira na sve.
oprašta mi što god joj napravim.
i dalje mi dolazi onako sretna što me vidi.
sve dijeli sa mnom.
...
razmišljam o svojim prijateljima.
7. sam razred.
još malo i gotova sam s osnovnom.
hoćemo li ostati u kontaktu?
ili ću ih izgubiti kao i prijatelje iz vrtića...
što ako ih izgubim?
hoću li ikad naći tako dobre prijatelje?
mogu li si oprostiti?
...
Post je objavljen 06.02.2010. u 21:50 sati.