Hladna noć me ljulja, osjećaji naviru,
pod toplim poplunom, nemiri se sabiru.
Djevojčice malena, to si samo ti
Svojim mislima snenim izgubila si bit.
Opusti se, toni, u dubinu mora
Dok te ne raspline topla, nova zora.

A srce o ljubavi... pusti ga nek čezne,
Bolje bi mu bilo da je nekad bez nje.
Žudi gorkom tugom, ne zna više kako,
čujem glasno lupa kao od stol šakom.
Traži odgovore, prisjeća se svega,
ljubavi i mržnje, susreta i bijega.

Priziva trenutke, koji sreću bude,
zašto izgubismo to što spaja ljude?
Onu nit topline, koja nas zaplete
u čvorove strasti, u beskrajne petlje
što sva snaga svemira nikad ne otplete.