Trag__svjetlosti

Do nedavno kad bi netko izgovorio da je sreća u malim stvarima promrmljala bih i rekla bih da naravno..Dok bi moj um već stvorio gomilu pitanja.. U čemu ta osoba toliko uživa? Što nju toliko usrećuje? Kako nju može usrećiti cvijetić s livade a mene ne? Šta je to što ona ima a da ja nemam? Moj bi um sve to posložio u 5 minuta i tako bi jednostavno izbacio odgovor ona je samo čudna osoba tebe može usrećiti samo nešto veće(materijalno).. Moj bi me ego preusmjerio i ja bih zaboravila brzo na tu situaciju. Godinama su se te situacije ponavljale ali bi po nekoj navici iste te situacije ista ta pitanja ignorirala. Sve dok nisam dotakla dno i usitinu shvatila šta znači rad na sebi.. Šta znači i buditi se s osmijehom i zahvalnošću i isto tako na takav način zaspati! Svaki dan za mene je postao predivan svaki trenutak je postao čaroban tek tada sam shvatila šta znači uistinu da je sreća u malim stvarima!
Možda za nekoga je ovo obićna fotografija a za mene ima jako veliku vrijednost.. Jer je slikana u vibraciji sreće u vibraciji mira i radosti. :)

Kojim putem triba ić za pronaći malo tišine mira i zadovoljstva dugo vremena se to pitanje vrtilo u mojoj glavi uz još 1000 nepotrebnih izmišljenih misli.. Jednog dana šetajući stazom ispred mene odjednom se stvorio predivan misteriozan mostić. Stvorio? Kako? Jako jednostavno svojim sam mislima bila toliko zaokupirana da mostića iz daljine nisam ni primjetila a vjerujte mi da je put bio čist i staza veoma ravna ... Tada sam stala na tren i shvatila sam koliko sam toga propustila dok sam šetala stazom.. Te tog sam trenutka osvijestila koliko zapravo propuštam vidjeti,osjetiti i guštati u životu jer je cijelo moje tijelo svakodnevno okupirano boreći se mislima koji izazivaju emocije straha, brige, krivice, srama itd.. itd.... Vjerovali ili ne, ne primjetivši tog predivnog mosta iz daljine shvatila sam da je život prekratak za ne znati šta znaći uistinu živjeti u sadašnjem trenutku! Te od tog sam dana svaki dan, korak po korak sve više i više postala svjesna sebe, svojih emocija, svojih misli te shvatila da ja sam ta koja bira kako ću se osjećati i na što ću misliti!

Ponekad vrijedi izabrati prvo krivi put da bi nas naučio kako doći do pravog !!!

Dok galebovi vrebaju....

Zrak je na ovom predivnom mjestu toliko čist i svjež da osoba može osjetiti istovremeno svježinu, toplinu, lakoću i mir duše i uma.

Oznake: priroda B

Dar ljepota i moć u jednoj fotografiji!