Trag__svjetlosti

Kojim putem triba ić za pronaći malo tišine mira i zadovoljstva dugo vremena se to pitanje vrtilo u mojoj glavi uz još 1000 nepotrebnih izmišljenih misli.. Jednog dana šetajući stazom ispred mene odjednom se stvorio predivan misteriozan mostić. Stvorio? Kako? Jako jednostavno svojim sam mislima bila toliko zaokupirana da mostića iz daljine nisam ni primjetila a vjerujte mi da je put bio čist i staza veoma ravna ... Tada sam stala na tren i shvatila sam koliko sam toga propustila dok sam šetala stazom.. Te tog sam trenutka osvijestila koliko zapravo propuštam vidjeti,osjetiti i guštati u životu jer je cijelo moje tijelo svakodnevno okupirano boreći se mislima koji izazivaju emocije straha, brige, krivice, srama itd.. itd.... Vjerovali ili ne, ne primjetivši tog predivnog mosta iz daljine shvatila sam da je život prekratak za ne znati šta znaći uistinu živjeti u sadašnjem trenutku! Te od tog sam dana svaki dan, korak po korak sve više i više postala svjesna sebe, svojih emocija, svojih misli te shvatila da ja sam ta koja bira kako ću se osjećati i na što ću misliti!