Božić malog Božidara
Ove godine za Božić nije pao snijeg i zato su sva djeca bila razočarana. Svi osim Božidara. On je imao većih briga, umrla mu je baka. On je isto kao i druga djeca gledao kroz prozor svoje sobe no nije tražio bijele točkice koje bi lepršale po nebu i prekrivale smrznutu zemlju, on je tražio svoju baku, tražio je i Boga. U tim trenucima po prvi put u životu počeo se pitati postoji li Bog razmišljajući o svojoj baki koja je u susjednoj sobi ležala nepomično i blijedo.Njegov je tata plakao. Čak su i susjedi došli i plakali. Na ovaj Božić umrla je jedna baka i na ovaj Božić Božidar će dokučiti smisao Božića na drugačiji način nego ostali. Stajao je ispred prozora i promatrao daljinu neba tražeći svoju baku pružajući prema njoj ruke. Ako je ona sada kod Boga, onda će valjda dohvatiti i samog Boga i ako je danas Bog došao na svijet, onda će u njemu na svijet ponovo doći i baka. Božidar još nije znao. Očiju punih suza, kojima više nije mogao prepoznavati stvari iz vidnog spektra, rastegnuo je ruke još više ne shvaćajući da se Boga ne može dohvatiti rukama, ne shvaćajući da je, pruživši ruke od sebe, već promašio Boga. Jer Bog je u njemu i njega ne treba tražiti, treba ga samo prihvatiti. Čovjek ne bi mogao vjerovati da neko dijete od 6 godina može tako iskreno plakati i žaliti za izgubljenom osobom, ali to ne mijenja ništa u ovoj priči. Uplakani Božidar, umio je lice i ušao u sobu gdje je ležalo bakino tijelo i prisjećao se njenih posljednjih riječi. Rekla mu je – Milo moje maleno zlato, - i tada je zaplakala, a njemu je to bilo smiješno. Sada više nije. Nekoliko trenutaka kasnije providnost ili što već, dovela ga je do božićnog drvca ispod kojeg je stajao njegov, još neraspakiran, poklon. Otvorio ga je i silno se iznenadio kad je pronašao uokvirenu sliku bake koja ga drži u naručju. I tada se nešto u njemu preokrenulo, odjednom je osjetio nešto neobično, kao da je njegova baka još uvijek tu. Kao da njegova baka nije stvarno umrla, kao da će ga opet držati u naručju, kao da i sad baka pazi na svoje milo zlato. Ni ne znajući, osjetio je nadu i mi sad znamo da sigurno nećemo pogriješiti ako kažemo da je Božić blagdan nade. |
