Dalajlama me se sećaš
Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš
Tamo sam, gde sam i krenuo
Ništa bolje nisam smislio
Stare stvari osvežio
S mrtvima na ti prešao
Od sudbine se dalje ne može
A ja bih da promenim te uslove
Makar na tren da se okrenem
I iz pluća mulj da operem
A možda je i bolje što nisi pored mene
Možda bih te ubio kao što ubijam sebe
Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš
Jedno malo da
Uništi hiljadu velikih ne
I opet u ogledalu
Đavolu merim zenice
I kao da nikad ništa nisam shvatio
I kao da nikad nisam ništa platio
Kao da nikad nisam s' grčem plakao
Kao da je Isus zbog dopa
Na krstu skapao
I kao da su knjige za paljenje
I kao da su reči samo za laganje
I kao da su ljudi samo za mučenje
A jutra za brutalno i mučno buđenje
I kao da nikad nisam osetio dobro
I kao da nikad nisam poželeo dobro
I kao da nikad nisam svoje srce dao
I kao da to nije razlog što sam živ ostao
I kao da sam ja zacenjen decu klao
Kobejnu prosvirao glavu
Milione u gasnu komoru poslao
I kao da nikad nisam bio dete
I kao da mi niko nikad ništa nije praštao
I kao da nikad nisam maštao
I kao da pičku nikad nisam video
Ili da gramofon nikad nisam imao
Kao da pola života pod sloganom
Boli me kurac za sve nisam proživeo
Ali sad se samo pitam
Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš
Goribor

M
Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
Najtanji hlad u podne,
njen vrt i sum vratnica.
Znao sam u koji ce sat doci
i koja je i kada
na grani zapevala ptica.
I kad je ljuta,
po koraku sam poznao.
Kada je tuzna
a kad najveselija.
I – srca sve zaljubljenija –
da nekog voli Marija.
Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
I plakao sam jednom
kada je ona plakala.
I dugo bih posle,
kada bi ona otisla, stajao na mestu
na kome je ona stajala.
Ko zna gde je sada
moja Marija.
Ima jedna livada
zelena
i potok.
U potoku se mozda ogleda.
Ko zna gde je Marija.
Raskrsce seosko.
Noc je. Sumi leska.
Stoji bela od meseca
i zvezda.
Marija!
Kad bi znala
noc moju bez zvezda,
da li bi bar jednu suzu pustila?
Bar jednu suzu, Marija!
Branko Radicevic

Oblaci
Morala bih da pozurim
s opisivanjem oblaka -
po delicu sekunde
prestaju da budu oni, a pocinju da bivaju drugi.
Njihovo svojstvo -
nikada se ne ponavljati
u oblicima, nijansama, pozama i redjanju.
Neoptereceni secanjem na bilo sta,
bez napora se dizu iznad cinjenica.
Kao nekakvi svedoci bilo cega -
smesta se razgone na sve strane.
U poredjenju s oblacima
zivot se cini utemeljen,
i gotovo trajan i vecan.
U odnosu na oblake
cak i kamen lici na brata,
na koga se mozes osloniti,
dok su oni poput dalekih i vetropirastih rodjaka.
Neka ljudi, ako hoce, postoje,
a posle neka redom umiru,
njih, oblake, briga za sve to,
veoma cudno.
Nad celim Tvojim
i mojim, jos ne celim, zivotom,
paradiraju u raskosi kao sto su paradirali.
Nemaju obavezu da zajedno s nama nestaju.
Da bi plovili, ne moraju da budu vidjeni.
Vislava Simborska

Plasticno
Plastično cveće je najgluplja stvar koju je čovek ikada izmislio.
Ti si najgluplja žena jer to cveće kupuješ.
Tvoja majka je još gluplja (nije da mrzim taštu) - kad dodje u posetu deci i tebi obavezno to cveće zalije.
Ja sam najgluplji muškarac jer sam se tobom oženio, i dozvolio sebi takav "luksuz" da mi tašta bude žena koja zaliva plastično cveće.
Naši prijatelji su totalne gluperde, jer misle da je cveće pravo, samo oni ga ne zalivaju kao tvoja majka, nego traže pelcer, (što je priznajem gluplje) kad god dođu bilo na kafu, ili na meze, ili onako bezveze (što se uostalom svodi na isto).
Ipak imamo pametnu decu.
MRZE to cveće, jer ne miriše.
N.N.

Moja
Ponekad ustanem prije nje
skuham kavu i gledam je dok spava
sunce se tada prikrada
lice joj u zlato pretvara..
Jer sto sagradimo srusimo
ponekad vicemo pa sutimo
ukrademo pa vratimo
malo grijesimo pa shvatimo..
neka vjetar nosi glas
nista nije, nista nije
nista nije vrijedno nas..
Urban
