Tempera..
Ispod moga pramca
Jutro zapleteno u dubinama
Kao lice starca
Naboralo se more u daljinama
Kao tempera
Kiša nebo oboji
Takve je boje strce moje
Otkad me ne voliš
Kada krenu zime
I nakupe se alge na koritu
I na moje ime
U zaboravu tvome duboku
Gibonni
Nerodjeni telefon
U danima koji su prolazili u ocekivanju tvog poziva, u mojoj glavi se radjala ideja o sasvim novom telefonu koji bi uvek zvonio i iz koga bi se obavezno cuo tvoj glas. To je jedna od stvari donetih sa ivice ocaja.
Goran Mars
I can
11.04.2007. u 02:10 | 4 Komentara | Print | # | ^
San..
Ponekad te sanjam tako stvarno
Da pred svitanje svud po sobi svetlucaju zaboravljene šnalice i
brošići...
Ali buđenje me uvek sačeka na kvarno...
Kao dokoni pandur na pustom drumu...
Kojim kad-tad moraš naići...
A ti, mila...
Samo baneš u snove s nekog puta dalekog...
I tad se zbunim...Tad se potpuno sludim...
Jer...
Na javi sam te ljubio strepeći da ne probudim nekog...
A u snovima te ljubim strepeći da sebe ne probudim...
Dj.Balašević
Svitanje
Kada proguta zapad
obje nebeske lade
i kada zavlada tmina
mračna i nevina
tada se ruke i oči
duše i tijela traže
jer je izgubljen put
u procjepu vremena
I sva ta pitanja..
vode do svitanja..
ti što su odgovor znali
tamo su ostalli..
a ti sreću suzama zalij
uzmi a ostavi
Darko Rundek