Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
Najtanji hlad u podne,
njen vrt i sum vratnica.
Znao sam u koji ce sat doci
i koja je i kada
na grani zapevala ptica.
I kad je ljuta,
po koraku sam poznao.
Kada je tuzna
a kad najveselija.
I – srca sve zaljubljenija –
da nekog voli Marija.
Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
I plakao sam jednom
kada je ona plakala.
I dugo bih posle,
kada bi ona otisla, stajao na mestu
na kome je ona stajala.
Ko zna gde je sada
moja Marija.
Ima jedna livada
zelena
i potok.
U potoku se mozda ogleda.
Ko zna gde je Marija.
Raskrsce seosko.
Noc je. Sumi leska.
Stoji bela od meseca
i zvezda.
Marija!
Kad bi znala
noc moju bez zvezda,
da li bi bar jednu suzu pustila?
Bar jednu suzu, Marija!
Branko Radicevic
Post je objavljen 31.01.2008. u 03:50 sati.