Ponekad
Ponekad mi se ucini
da si oblak koji prodje:
bio je i nestao.
Bila si grana, bila si grozdje
koje sam jedva, mozda u snu,
unesen usnom dotakao.
Ponekad osetim, u osami,
da je sve tako brzo bilo
meteor koji je u tavno krilo
voda i trava pao;
ponekad zazelim da smo sami
opet i opet, da dodju snovi
koje sam ti nekad saputao.
Dusan Kostic