NAPOKON! Nisam vidjela ovaj dnevnik još od kada sam posljednji puta pisala u nj. Ne, nije bio ukraden, nego sam ja bila!
Otišla sam Cmizdri vratiti knjigu.
„Cmizdrić....“
Okrenuo se.
„Imam nešto tvoje...“
Upitno me pogledao a masna kosa mu je padala preko lica.
„Je li ovo tvoje?“
„Da!“ munjevito je odgovorio.
„Ne vjerujem...“
„Daj mi to!“
„Znači, ti si Half Blood Prince?“
„Miranda, daj mi tu knjigu i sve će biti uredu.“
„Zašto ne pokazuješ svoj dar? Stvarno si nadaren...“
Ostatka se ne sjećam. Probudila sam se u nekoj tamnoj prostoriji. Severus se nagnuo nad mene.
„Miranda...“
Željela sam ga pitati što je bilo, kako sam se našla tamo... Nisam mogla. Nisam mogla ispustiti ni glasa.
„Žao mi je što se ovo moralo dogoditi... Pokušao sam ih spriječiti...“
Što se dogodilo?! Počela sam lamatati rukama i nogama... Nije se obazirao.
„Sve će biti uredu... Sve ću popraviti...“ rekao je i zagrlio me.
Ponovno sam se probudila u Griffindorskoj kuli, u svom krevetu. Lily je došla do mene i pitala me gdje sam bila... U tom trenutku nisam znala. Pričala mi je da je čak i Benjamina pitala za mene, da su se zabrinuli...
Samo sam je blijedo gledala.
Ne znam što se desilo. Moram otići kod Dumbledora, ovo je previše.
