kontakt-lokacija

Na naslovnici piše 'posljednji pozdrav blogerici @Mayday'.
Odbijam slati , ikad više u životu, neke posljednje pozdrave,
ne priznajem rastanak zauvijek,
priznajem samo smrt tijela, ali to je jedino što smrt je,
no nije i nestanak duha (nazovi kako hoćeš, možeš, znaš, moraš, trebaš ...)
Blogeri dragi,
i dalje to mislim, i dalje to osjećam istinitim u svome biću,
i zato ne šaljem nikakav posljednji pozdrav.
Pozdrav da.
Vidimo se draga, srest ćemo se opet, budu li naše duše tako željele, što će ih spriječiti?

@Mayday mi je bila baš baš draga,
jako me ražalostila vijest o smrti.
Iznenadila.
Ono što je najbolje,
na dan kad sam čula vijest, koji sat prije,
sjetila sam se nje,
Mayday, mayday, kako neobično zvati se kao poziv u pomoć,
i pitala sam se tko zna piše li još.
Jer mene ovdje nije bilo dobrih pola godine....
pomalo su mi konci počeli iz ruku ispadati...
fokus mi je sasvim, sasvim drugdje...
i onda takva vijest.

I na poslu jedan kolega, dragi uvrnuti kolega,
frend mog pokojnog muža,
pamtim brdo anegdota njihovih,
i on je na odlasku,
a i stalno su mi na pameti smrti još nekih kolega i frendova...
pa moj tata,
i da


moj muž,
njihova mjesta nikada se ne popunjavaju,
te situacije nikada se ne popravljaju
i onda netko tamo pita...
što vam može ukrasti Božić?
Smrt krade Božić, a @Ypsilonka dobro kaže da je Božić stanje duha.
A ta nedostajanja, te žalosti, ne dopuštaju tvom srcu stopostotno radovanje, stopostotno puštanje...
srce krvari, ne možeš ga spriječiti.

Radovanjem gradiš novo, nove korake, nove odnose,
ali popravka staroga nema,
nema uzmaka.
Staro bolno i novo prožeto nadom žive paralelno.

I tako,
sada se ne može drugo nego - pusa na Onu stranu mojoj dragoj @May!