nedjelja, 22.12.2024.
ono sve što znam o sebiiiiii
|
(a koliko tek onda druge znamo?)
to je stvarno tako malooooo :))) sve u jedan stih bi stalo... ugl mijenjamo se promijenila sam se ja sam neka druga ja moj život je sasvim novi život nevjerojatno koliko puta se može ići iz nule (navodno baš svaki sadašnji trenutak)... poanta je da se naučimo odbaciti staro kako se staro odbacuje? rezolutno, bolno, opraštajući silne količine toga, drugima i sebi, ali, vrijediti 'čistiti skladište', vrijedi pobrisati staru sebe, kome i čemu bi ona služila, na koncu? Ovo je jedna potpuno nenova slika, volim svoje stare slike pa evo:  |
nedjelja, 08.12.2024.
Nije posljednji pozdrav
|
Na naslovnici piše 'posljednji pozdrav blogerici @Mayday'.
Odbijam slati , ikad više u životu, neke posljednje pozdrave, ne priznajem rastanak zauvijek, priznajem samo smrt tijela, ali to je jedino što smrt je, no nije i nestanak duha (nazovi kako hoćeš, možeš, znaš, moraš, trebaš ...) Blogeri dragi, i dalje to mislim, i dalje to osjećam istinitim u svome biću, i zato ne šaljem nikakav posljednji pozdrav. Pozdrav da. Vidimo se draga, srest ćemo se opet, budu li naše duše tako željele, što će ih spriječiti? @Mayday mi je bila baš baš draga, jako me ražalostila vijest o smrti. Iznenadila. Ono što je najbolje, na dan kad sam čula vijest, koji sat prije, sjetila sam se nje, Mayday, mayday, kako neobično zvati se kao poziv u pomoć, i pitala sam se tko zna piše li još. Jer mene ovdje nije bilo dobrih pola godine.... pomalo su mi konci počeli iz ruku ispadati... fokus mi je sasvim, sasvim drugdje... i onda takva vijest. I na poslu jedan kolega, dragi uvrnuti kolega, frend mog pokojnog muža, pamtim brdo anegdota njihovih, i on je na odlasku, a i stalno su mi na pameti smrti još nekih kolega i frendova... pa moj tata, i da moj muž, njihova mjesta nikada se ne popunjavaju, te situacije nikada se ne popravljaju i onda netko tamo pita... što vam može ukrasti Božić? Smrt krade Božić, a @Ypsilonka dobro kaže da je Božić stanje duha. A ta nedostajanja, te žalosti, ne dopuštaju tvom srcu stopostotno radovanje, stopostotno puštanje... srce krvari, ne možeš ga spriječiti. Radovanjem gradiš novo, nove korake, nove odnose, ali popravka staroga nema, nema uzmaka. Staro bolno i novo prožeto nadom žive paralelno. I tako, sada se ne može drugo nego - pusa na Onu stranu mojoj dragoj @May! |
